U suvremenim uvjetima profesionalne izloženosti vibracijama koje se prenose preko ruke i šake, često se mogu vidjeti radnici koji su, i pored dugotrajne povremene izloženosti, i dalje bez uočljivih simptoma vibracijske bolesti. U većini dosadašnjih istraživanja analizirani su ispitanici s razvijenom kliničkom slikom vibracijske bolesti, uz rijetka razmatranja bioloških procesa koji mogu biti uključeni u degradaciju ručne spretnosti i snage stiska šake, osobito u asimptomatskoj fazi, kada bi to bilo od najveće koristi. U ovom su istraživanju uspoređene dvije skupine ispitanika: izložena skupina – 31 radnik izložen lokalnim vibracijama koji prema Stockholmskoj klasifikaciji nema simptome vibracijske bolesti, i kontrolna skupina – 30 radnika koji nisu izloženi lokalnim vibracijama. Svaki je ispitanik bio podvrgnut dinamometrijskom i deksterimetrijskom testiranju (model za grubu i finu motoričku funkciju šake) te testu provokacije hladnoćom radi usporedbe pada motoričkih funkcija šake. U izloženoj skupini zabilježen je pad fine motoričke funkcije, ali ne i snage stiska šake. Rezultati upozoravaju na mjerljiv deficit grube ali ne i fine motoričke funkcije šake kod povremene izloženosti s malim kumulativnim dozama, čak i kada se radi o dugotrajnoj izloženosti nezanemarivim razinama A(8). Vibracijama inducirane lezije živčanih vlakana i/ili mehanoreceptora, koji osiguravaju senzornu povratnu vezu za signale pokreta – čime kontroliraju zadatke koji iziskuju precizno kretanje prstiju – mogle bi biti odgovorne za uočeno smanjenje ručne spretnosti. Taj mehanizam, međutim, nije potreban za kontrolu grube sile stiska.