Uvođenje instituta sporazuma o priznanju krivnje predstavljalo je dio sveobuhvatne reforme kaznenog postupka u Bosni i Hercegovini koje je podrazumijevalo ne samo izmjenu u pogledu promjene uloge tužitelja i osumnjičenih/optuženih, nego i povećanje učinkovitosti te unaprjeđenje ostvarivanja principa pravičnosti. Polazeći od odgovarajućeg teorijskog okvira koji se veže za ekonomsku analizu (kaznenog - krivičnog) prava i Landesov model, namjera autorica bila je usmjerena ka tome da se utvrdi razina intuitivnog pregovaračkog ponašanja tužitelja u postupku korištenja sporazuma o priznanju krivnje u Federaciji Bosne i Hercegovine. U tom smislu provedeno je istraživanje, odnosno online anketa prema kantonalnim tužilaštvima u FBiH kako bi se utvrdila prisutnost ekonomskih principa djelotvornosti i racionalnosti kod donošenja odluka tužitelja u pogledu “posezanja” za institutom sporazuma o priznanju krivnje te imaju li oni prevagu nad principom pravičnosti.