Pravila zakonskog (intestatnog) nasljeđivanja proizlaze iz tradicionalnih vrijednosti određenog društva, ali se mogu naći i pod utjecajem stranih prava. Općenito, kao dio privatnog prava, pravila zakonskog nasljeđivanja su pritom onaj dio koji dugoročno može u većoj mjeri odoljeti vanjskim nametanjima, odnosno prisilnoj recepciji pravila nametnutih od strane kolonizatora. Naime, u usporedbi s dispozitivnom prirodom pravila obveznog prava, koja su podložnija stranim utjecajima i prihvaćanju pravnih transplantata, pravila zakonskog nasljeđivanja duboko su ukorijenjena u narodnu tradiciju te se mogu snažnije i u neizmijenjenu obliku održati i pod pritiscima kolonizatora. U radu se obrađuju dva primjera uređenja zakonskog nasljeđivanja, u Keniji i Australiji, objema državama koloniziranima od strane Velike Britanije, između kojih postoje velike razlike glede kulturnih i pravnih tradicija. Također, kao referentni sustav, prikazuje se zakonsko nasljedno pravo i u Engleskoj. Poseban se naglasak u radu stavlja na rješenja prisutna u kenijskom pravu, pri čemu autor ističe razloge za potrebu zaštite udovice pri zakonskom nasljeđivanju, te se ona uspoređuju s australskim i engleskim pravom.