Očuvanje genetske raznolikosti domaćih životinja bitan je segment u razvoju moderne poljoprivredne prakse koji stavlja naglasak na očuvanje autohtonih domaćih pasmina životinja, a samim time i očuvanje bioraznolikosti u svijetu. Jedna od potencijalnih autohtonih pasmina na području Republike Hrvatske, koja je prema Zelenoj knjizi izvornih pasmina Hrvatske svrstana u izumrle i nedovoljno poznate, jest dalmatinski bušak. O navedenoj populaciji nema mnogo podataka, a i oni postojeći vezani su samo uz morfološki opis konja te njegove mjere. S obzirom na to da u Dalmaciji još uvijek postoji mala populacija konja koja svojom konformacijskom građom odgovara potencijalnoj pasmini dalmatinski bušak, napravljene su izmjere konja te su uspoređene s literaturnim podacima. Molekularno-genetskim metodama određena je zastupljenost pojedinih mikrosatelitskih lokusa što bi omogućilo daljnju karakterizaciju i opis populacije. Istraživanje je provedeno na šest konja (2 mužjaka i 4 ženke) starosne dobi od 2,5 do 3,5 godina. Na temelju rezultata mjerenja zaključeno je da su istraživani konji nešto sitnije građe u odnosu na mjere konja iz dostupne literature. Od 17 istraživanih lokusa, 16 je polimorfno, a jedan monomorfan. Prosječna opažena heterozigotnost (HO) iznosi 0,7, a očekivana (HE) 0,6 te je stoga fiksacijski indeks (FIS) negativan. Prosječan informacijski sadržaj polimorfizma (PIC), kao i za većinu lokusa zasebno, upućuje na visokoinformativne markere. Raspon frekvencija alela u svih 17 lokusa kretao se od 8,3% do 100%. Usprkos malom uzorku svi su promatrani lokusi bili u genetskoj ravnoteži prema Hardy-Weinbergovu zakonu. S obzirom na prikupljene rezultate te na mali broj obrađenih jedinki, ovaj je rad početak istraživanja kojim bi se započeo daljnji rad s ciljem očuvanja ove potencijalne autohtone pasmine.