Najveći dio Drugoga svjetskoga rata vodile su se borbe za slabo naseljeno Nevesinje zbog njegova zemljopisnoga položaja. Zbog novonastalih vojnih i političkih okolnosti Vrhovno zapovjedništvo oružanih snaga Njemačke (Oberkommando der Wehrmacht OKW) izdalo je zapovijed za uspostavu aktivne obrane, nazvane „zelena crta“ s bočnim utvrđenjima Knin – Široki Brijeg – Mostar – Nevesinje, u namjeri zaštite jugozapadnoga boka glavne crte bojišta radi povlačenja njemačke skupine vojski E od napada Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) i od mogućeg iskrcavanja savezničkih snaga u Dalmaciji. Borbe za Nevesinje trajale su od listopada 1944. do sredine veljače 1945. kada su postrojbe NOVJ-a okončale njegovo zauzimanje. Odjeljenje za zaštitu naroda (Ozna), uz pomoć redovitih postrojbi NOVJ-a, imalo je naredbu uspostaviti revolucionarnu komunističku vlast metodom likvidacije nedužnog civilnog stanovništva i zarobljenih pripadnika oružanih snaga Njemačke i NDH u tom mjestu. U poraću 1945. postrojbe NOVJ-a uz odobrenje Ozne činili su masovna ubojstva zarobljenih hrvatskih vojnika s Križnoga puta i ubacivali ih u jamu Novakušu u Bišini kod Nevesinja.