Godine 2015. navršila se 140. obljetnica rođenja pjesnika Dragutina Domjanić. Skladatelji Franjo Lučić, Vlaho Paljetak, Božidar Širola i Rudolf Matz uglazbili su njegove stihove, a u radu se analiziraju notni zapisi ovih pjesama: “Popevka”, “Kaj”, “Fala”, “Popevke sem slagal”, “Noć”, “Veter zgorec”, “K suncu prosi vsaka roža”, “Snešica” i “Protuletna”. Pjesma “K suncu prosi vsaka roža” postala je dio crkvene liturgije, uvrštavanjem u zbirku “Pjevajte Gospodinu pjesmu novu”. Pjesme “Fala” i “Kaj” postale su dio hrvatskoga narodnoga blaga, a objavljene su, između ostaloga, u zbirci “Tambura u Hrvata”. Domjanićeve su pjesme iznimno koloristične, bogate pejzažima, te aktiviraju sva ljudska čula. U njima je kajkavština predstavljena u čitavoj svojoj punini, ljepoti i raskoši. Piščeva ljubav prema dragomu kraju i ljudima također dolazi do izražaja, osobito u pjesmi “Kaj”. Ljubav prema dragoj prožima se s motivima prirode i time čini neodvojivu cjelinu, a religiozni je motiv prisutan u pjesmi “K suncu prosi vsaka roža”.