Autor u radu analizira institut procuratoris revocatio iz Tripartita Stjepana Werböczyja, odnosno mogućnost opoziva određene radnje koju je poduzeo prokurator u sudskom procesu. Najprije izlaže samo uređenje instituta u Tripartitu predstavljajući sve relevantne implikacije. Zatim daje pregled funkcija koje su imali procesni zastupnici procurator i advocatus u rimskom pravu i rimskoj pravnoj tradiciji. Nakon toga bavi se opozivošću radnji tih zastupnika, posebno analizirajući revocatio (opoziv) u kontekstu procesnog zastupanja preko prokuratora te pravila o mogućnosti opoziva izjave advokata (error advocatorum) u rimskom pravu i rimsko-kanonskom procesu. Na tim temeljima naposljetku kritički vrednuje prisutnost rimske pravne tradicije u kontekstu instituta procuratoris revocatio u pravu Tripartita.