U ovom se članku analizira književni žanr znanstvene fantastike (kratica ZF) te se, kroz povijesni presjek toga žanra, problematizira položaj žene kao znanstvenofantastič nog lika i kao autorice ZF-romana. Znanstvenu je fantastiku teško definirati, jer ona odudara od zahtjeva konvencionalne književnosti. Ipak, ono što se može reći za sva ZF-djela jest osjećaj čuđenja što ga ona izazivaju kod čitatelja, tj. kognitivno otuđenje-svijest o razlikama književnoga i stvarnog svijeta, čime se ostvaruje kritička analiza realnosti i sebstva. Bez obzira na obilje tema i razna zanimljiva filozofska promišljanja prisutna u tome često prezrenom žanru, znanstvenu fantastiku žene ne čitaju i ne pišu u onom razmjeru u kojem to čine muškarci. Taj se stav potkrepljuje povijesnim pregledom tema i autora/ica znanstvene fantastike od njezinih korijena u utopijskim fantazijama 17. stoljeća te goticizma Mary Shelley, preko američke ere magazina, britanskog Novog vala, pa do cyberpunka. Zaključ ak koji se nameće jest da se radi o književnosti koja zanemaruje ženski rod ili ga izravno ponižava, opisujući žene najčešće kao žrtve ili trofeje. ženski su likovi rijetki i tipizirani. Autorica znanstvene fantastike je malo i uglavnom pišu pod pseudonimom. Kao što znanost stoljećima nije uključivala žene u svoje redove, odričući im moral i um, tako i znanstvena fantastika, žanr koji često stavlja znanost u centar svoga interesa, preuzima gotovo jednak stav. Tek odnedavno ženama se, kroz pojavu meke znanstvene fantastike, pruža mogućnost uvođenja vlastitih tema i promiš ljanja.