Geostatističke metode temeljene na indikatorskome kartiranju (indikatorsko krigiranje i sekvencijske indikatorske simulacije), opisane u ovome radu, uglavnom se koriste za kartiranje ili modeliranje facijesa. Općenito se pretpostavlja da bi varijable koje opisuju facijes trebale biti kategoričke, no činjenica je da i kontinuirane varijable, poput šupljikavosti, mogu opisati različite litofacijese. Kod kontinuiranih varijabli nužno je načiniti kumulativnu funkciju distribucije. Sama metodologija podrazumijeva niz graničnih vrijednosti pomoću kojih se radi indikatorska transformacija kontinuirane varijable u kategoričku. Na temelju kumulativne funkcije distribucije određuju se vjerojatnosti za svaku graničnu vrijednost, a svaka dijeli podatke u dvije skupine: (1) onu u kojoj su vrijednosti niže od granične i (2) onu u kojoj su vrijednosti više od granične. Indikatorska varijabla tako poprima vrijednost 1 na smjestištima gdje joj je mjerena vrijednost veća od granične i 0 drugdje. Kumulativna funkcija distribucije ovisi o broju graničnih vrijednosti, odnosno ona je bolje opisana kod njihova većeg broja. Rezultat su indikatorskoga krigiranja karte vjerojatnosti pojave određenoga litofacijesa na nekoj lokaciji. Stohastičke realizacije daju više različitih (sličnih, no nikada identičnih) rješenja za isti ulazni skup podataka. Sva ona jednako su vjerojatna. Sekvencijskim indikatorskim simulacijama također se mogu dobiti karte vjerojatnosti. Metode temeljene na indikatorskome krigiranju imaju nekoliko prednosti. Nije nužna normalna razdioba ulaznih podataka (primjerice mogu se primijeniti i u slučaju bimodalne razdiobe) i prikazuju povezanost najvećih ili najmanjih vrijednosti, što može uputiti na npr. položaje taložnih kanala. Indikatorsko krigiranje i sekvencijske indikatorske simulacije primijenjene su za kartiranje šupljikavosti gornjomiocenskih ležišta u Savskoj depresiji. Tijekom kasnoga miocena sedimentacija se odvijala turbiditnim strujama uz taloženje pijesaka u najdubljim dijelovima taložnoga prostora. Takvi dijelovi turbiditnih kanala mogu se vidjeti na kartama vjerojatnosti za graničnu vrijednost od 19 %, i to determinističkim i stohastičkim.