Nakon svršetka Drugog svjetskog rata dio poraženih vojnika Oružanih snaga NDH i suradnika režima nastavio je s gerilskom borbom protiv komunističkih vlasti. Ove odmetnute vojne jedinice prozvale su se križarima, a desetak takvih grupa djelovalo je i na području koprivničke i đurđevačke Podravine. Ove grupacije prouzročile su brojne nevolje civilnim vlastima novoustrojenog komunističkog režima, organiziravši niz napadačkih i pljačkaških akcija, ali i promovirajući razne političke parole protiv novog poretka. Ustaška emigracija uzdala se u križare kao moguću snagu preko koje je nastojala pokrenuti širi ustanak na hrvatskom području kako bi ponovo preuzela vlast i obnovila NDH. Zato je pokrenula plan Deseti travanj putem kojeg je željela preuzeti kontrolu nad križarskim skupinama i organizirati širi ustanak. Akciju protiv križara i emigrantskih akcija vodila je OZN-a, koja je s uspjehom razbila križarske skupine te kasnije provedbom Operacije Gvardijan uhitila i brojne ustaške emigrante koji su ubačeni na područje Hrvatske. Ovaj rad pokazat će što se sve u kontekstu ovih zbivanja događalo na mikroprostoru Podravine.