Predmet ovoga rada odnosi se na arbitražu kao metod ili alternativni način riješavanja sporova u osiguranju. U tekstu se raspravlja predmet koji je od posebne važnosti iz jednostavnog razloga osiguranje predstavlja vrlo osjetljivu aktivnost koja pobuđuje interes građana već iz toga što se tom djelatnošću osiguravaju temeljna dobra kao što su život, imanje, itd. U tekstu se autor fokusira na odredbe različitih propisa koji detaljnije regulioraju sektor osiguranja poput Zakona o obveznim odnosima br. 04/L-077, Zakona o osiguranju br. 05/L-045, kao i zakonodavstvo koje pokriva područje arbitriranja, posebno se to osnosi na Zakon o arbitraži Republike Kosovo no. 02/L-75. Rješavanje stranačkih sporova o mjerama osiguranja arbitražom daje ovom predmetu poseban karakter iz razloga što se arbitriranje u ovom području nije posebno istraživalo i analiziralo osim kada je to bilop nužno samo po sebi. Svrha ovoga teksta je da čitaocima pruži opće znanje o arbitraži kao alternativnom načinu riješavanja sporova između stranaka u osiguranju.