Kao ni mnogi drugi životni vidovi, tako ni dijalog nije jednodimenzionalan. Naime, on je sastavljen od više dimenzija i dinamizama. Između mnoštva dinamizama ističe se nekoliko njih koji stvaraju temelj za dobru dijalošku dinamiku: odnos, slušanje sa svojim elementima i govor. Govoreći o odnosu, promišljamo o povezanosti dviju ili više različitih stvarnosti, kao što su odnosi među ljudima, afektivni odnosi itd. U tim se odnosima razvijaju i rastu dinamizmi i njihovi elementi kao što su slušanje, sluh, govor, pogled itd. Polazeći od dinamike sluha i slušanja, otkrivamo da oni nisu na svom početku usmjereni na zvuk. Na početku života ne rađa se svjesna percepcija zvuka. Na početku slušanja pojavljuje se čuvstvo koje je temeljni element slušanja. Stoga slušanje usmjerava najprije izvan horizonta zvuka i poziva da se oćuti, percipira stvarnost preko lica koje je oglednik stavova, osjećaja, iskustava. Ta se iskustva mogu izreći u dinamici govora koji je dinamizam što oblikuje svijet emocija, iskustava, misli, ideja. Govor kroz riječi prenosi ono što nije samo slovo ili zvuk. Naime, riječ predstavlja, ne samu sebe, nego svijet duha, emocija itd., usmjerena je na izricanje i oblikovanje tog svijeta. Polazeći od pretpostavke da su ovih nekoliko dinamizama i njihovi elementi doista temelj dobre dijaloške dinamike, ovaj kratki članak ima u vidu skicirati ih nastojeći izvući na površinu elemente njihova utjecaja na razvoj osobnosti. Vjerujemo da upravo ovi dinamizmi mogu izričito ukazati na važnost dobre dijaloške dinamike i na njezin odnos s činom razvoja osobnosti koja, otvorena dinamici dijaloga, biva otvorenija za novost i rast.