U radu je istraživan utjecaj čeonog blanjanja, brušenja i UV zračenja grabovine i jasenovine na kvašenje i adhezivnu čvrstoću premaza na bazi organskih otapala i vodenog premaza. Adhezija premaza jedan je od najvažnijih parametara za kvalitetu površinske obrade i trajnost premaza za drvo, dok svojstva kvašenja obično služe za ocjenu kvalitete nanošenja i adhezije premaza. Na različito pripremljenim uzorcima (obrađenim čeonim blanjanjem, brušenjem ili UV zračenjem) nemodificirane i toplinski modificirane grabovine i jasenovine ispitivana je hrapavost, kontaktni kut premaza i vode te adhezivna čvrstoća premaza. Hrapavost površine mjerena je profilometrom na duljini vrednovanja 12,5 mm, uz referentnu duljinu od 2,5 mm. Kontaktni kut mjeren je metodom s kapljicom, i to 2 s, 10 s i 30 s nakon nanošenja kapljice na površinu uzorka, a adhezivna čvrstoća određivana je prema normi ASTM D4541. Rezultati su pokazali da je brušenje grabovine i jasenovine rezultiralo najmanje hrapavom površinom u usporedbi s čeono blanjanom i UV zračenom površinom. Kontaktni kutovi vodenog premaza bili su u prosjeku tri puta veći od kontaktnih kutova premaza na bazi organskih otapala. Brušenjem površine uzoraka grabovine i jasenovine adhezivna je čvrstoća postala veća od čvrstoće čeono blanjanih površina, dok je UV zračenjem na brušenim površinama većine uzoraka smanjena adhezivna čvrstoća premaza na bazi organskih otapala.