Nakon prirodnih katastrofa uvijek slijedi strah od zaraznih bolesti. Otuda i povijesni prijepor o jednom od najgorih mogućih scenarija – pojavi jersinije pestis odnosno bubonske kuge, kakva je 1994. nakon potresa izbila u indijskoj država Maharashtra. U multidisciplinarnome, povijesnom istraživanju razvoja kuge, mnogi stručnjaci zanemaruju mogućnost prirodnih žarišta bolesti i njihova aktiviranja. Ovaj članak donosi povijesne bilješke iz doba Bizantskoga Carstva o izbijanju Justinijanove kuge mjesecima pa čak do godine dana nakon snažnih potresa. Povijesni dokumenti mogu poslužiti kao pokazatelji mogućih prirodnih žarišta kuge diljem svijeta. Uvid u te dokumente i suvremene primjere izbijanja kuge potvrđuju pretpostavku da, vezano uz organiziranje humanitarne pomoći, nedovoljan nadzor nad prirodnim žarištima može dovesti do nepredvidljivih epidemioloških posljedica nakon snažnih potresa.