Povijest kolere, bolesti uzrokovane bakterijom Vibrio Cholerae, seže do antičkih vremena. Šesta pandemija kolere (1899-1923) započelaje u Indiji te je dosegla Istočnu Europu preko Rusije. Rasapu epidemije na balkanskom području pogodovala su dva balkanska rata i Prvi svjetski rat. Rumunjska, kao jedan od sudionika ratova, bila je zahvaćena kolerom, koja je pogodila prvenstveno redove rumunjske vojske u vrijeme balkanskog rata. Iako je pitanje izvora bolesti još dan danas kontroverzno, pri čemu se Rumunji i Bugari međusobno optužuju da su uzrokom izbijanja epidemije južno od Dunava, jasno je da su rasapu bolesti doprinijeli sanitarni uvjeti pripreme hrane i izvori pitke vode kojima su se koristili kako rumunjski vojnici tako i civilno stanovništvo. U tim je uvjetima, uz brojne mjere zaštite protiv kolere pokrenute od strane Ministarstva rata, prof. I. Cantacuzino po prvi puta u svijetu uspješno testirao cijepljenje cjepivom kojeg je pripremio zajedno sa svojim suradnicima. Cjepivo je sadržavalo 25 vrsta vibriona i pokazao se uspješnim kako u brzini pripreme tako i u širokoj primjeni, čiju je uspješnost potpomogla brza zdravstvena kampanja. Cjepivo je pokazalo iznimnu učinkovitost, namečući rumunjsku metodu kao efikasni način borbe protiv bolesti u punom jeku epidemije.