Statička temperatura tla jedan je od najvažnijih termogeoloških parametara nužnih za vrjednovanje i iskorištavanje plitkih geotermalnih resursa. Geotermalnom energijom smatra se energija pohranjena u tlu na dubinama gdje nema utjecaja sunčevog zračenja s površine. Vrijednost dubine na kojoj se pojavljuje statička temperatura tla, neovisna o sezonskim promjenama temperature zraka na površini, u funkciji je klimatskih parametara na površini i termogeoloških karakteristika samog tla. Nakon dubine gdje se pojavljuje statička vrijednost temperature, njezin daljnji porast uvjetovan je veličinom geotermalnog gradijenta. Točno determinirane vrijednosti statičke temperature tla i dubina pojavljivanja nužne su za pravilno modeliranje duljine bušotinskog izmjenjivača topline u sustavu s dizalicom topline, kao najučinkovitije tehnologije za iskorištavanje plitkih geotermalnih resursa. U radu su, temeljem mjerenih podataka temperatura tla s glavnih meteoroloških postaja, definirane tri specifične temperaturne regije: sjeverni dio Hrvatske, Jadransko područje i Lika i Gorski kotar.