Javno-privatno partnerstvo je model dugoročnoga ugovornog partnerskog odnosa između javnog i privatnog sektora, koji može uključivati financiranje, projektiranje, gradnju, upravljanje i/ili održavanje infrastrukture i/ili pružanje usluga od strane privatnog sektora, koje tradicionalno nabavlja i pruža javni sektor. Ovaj model dobiva sve više na popularnosti u suvremeno doba kada se vlade suočavaju s izazovnim zadatkom zaštite javnog interesa s jedne strane i zadovoljavanja sve različitijih (individualiziranih) potreba stanovništva s druge strane. Očekivanja stanovnika rastu kako raste njihova potražnja za što boljim javnim uslugama po što nižim cijenama. Štoviše, povjerenje stanovništva u svoju vladu i lidere ovisi u velikoj mjeri o kvaliteti usluga koje oni pružaju. U tom kontekstu, jača uloga i važnost javno-privatnog partnerstva, što potvrđuje i suvremena ekonomska i pravna literatura koja je bogata teorijskim i empirijskim raspravama o prednostima i nedostacima ovog modela javne politike. Svrha je ovoga rada ponuditi kratki teorijski osvrt na ulogu i značaj javno-privatnog partnerstva s posebnim osvrtom na Republiku Hrvatsku. Rad nudi nekoliko primjera primjene modela javno-privatnog partnerstva u Republici Hrvatskoj te na temelju teorijske i praktične analize predlaže kako unaprijediti, posebice sa zakonodavnog i institucionalnog aspekta, primjenu ovoga modela u funkciji efikasnijeg i efektivnijeg pružanja javnih proizvoda i usluga.