Suvremena je Indija heterogena višejezična država u kojoj supostoje jezici različitih jezičnih porodica. Ustav i drugi dokumenti uređuju upotrebu jezika u određenim sferama javne komunikacije, ali ne kreiraju okruženje ravnopravne upotrebe svih jezika u javnoj komunikaciji. Rad sažeto prikazuje kako se eksplicitna jezična politika odnosno propisi o upotrebi jezika odražavaju na jezičnu raznolikost Indije i hijerarhijske odnose među jezicima imenovanjem službenih jezika u upravi i zakonodavnim tijelima te uvođenjem trojezične formule u obrazovanju. Usporedbom istih s jezičnim podatcima iz popisa stanovništva iz 2001. analiziraju se mogući propusti u propisima. Na primjeru engleskoga i hindskoga rad analizira model uspostavljene hijerarhije u Indiji i zaključuje da je sociolingvistički obrazac raspoređivanja moći i hijerarhije između jezičnih zajednica naslijeđen iz vremena prije uspostavljanja Indije kao republike.