U istraživanju se analizira zastupljenost odanosti javanskih žena u indonezijskim folklornim pričama. Analiza četiriju priča oslanja se na tekstualnu raščlambu iz feminističke perspektive te na odabrane elemente književno-sociološkoga pristupa. Zaključuje se da su javanske žene u indonezijskim narodnim pričama dužne biti odane vladarima i institucijama – koji su zapravo jedno te isto. Javanke koje iskazuju lojalnost često su nagrađene simboličnim nagradama i prednostima, dok one nelojalne ili prkosne čeka tragičan kraj. Analizirani tekstovi ne uključuju ženske glasove. Indonezijske narodne priče stoga mladim čitateljima, a osobito djeci, prenose uvjerenje da je odanost državi i vlastima od iznimne važnosti.