Prvi dio članka donosi podatke o češkom skladatelju Ernstu Förchtgottu / Arnoštu Bohaboj-Tovačovskom (1825-1874). Oslanjajući se na monografiju u nastajanju, daje se kratak biografski prikaz razdijeljen 1851. godinom: Tovačovski je dotad živio u Moravskoj (u rodnom Tovačovu i Olomoucu), potom se preselio u Beč, gdje je bio traženi pjevač, učitelj i vodeća ličnost slavenske glazbene scene. Pregled stanja istraživanja života i djela Tovačovskog jasno pokazuje temeljni doprinos muzikologa Vladimíra Gregora i Bohumíra Štědroňa. Skladateljev rad prikazan je kroz osnovne karakteristike i temeljne klasifikacijske pojmove. Drugi dio članka sastoji se od dviju istraživačkih tema koje pokazuju određeni (u pozitivnom smislu) »rascjep« identiteta, tj. suživot čisto nacionalnog/patriotskog načina razmišljanja (teme češkog srednjeg vijeka, posebno husitizma s početka 15. stoljeća) i transnacionalnoga/globalnoga razmišljanja, koje se očituje u glazbenom polju slavenske uzajamnosti(obradbe hrvatske narodne glazbe Tovačovskog). Studija u cjelini potvrđuje da se Tovačovský s pravom nazivao »konzulom slavenske glazbe u Beču« te ukazuje na njegovu važnost za češku zborsku glazbu treće četvrtine 19. stoljeća.