Autor se bavi crkvenim ocima u vrijeme nastajanja i razvoja Crkve kao institucije i zajednice od Boga ustanovljene. Posebno se ističe sloboda kao osnovna sastavnica čovjekova bića, bez koje ni crkveni oci ne mogu govoriti o čovjeku kao ostvarenoj slici Božjoj. Članak je podijeljen u tri dijela. Prvi dio posvećen je predstavljanju povijesnoga konteksta u kojemu se rađala ili barem nazirala sloboda kršćana naspram slobode drugih naroda Rimskoga Carstva, naroda koji su već na neki način stekli i uživali slobodu. Utemeljeno je na izvješćima pojedinih crkvenih otaca koji su iz toga vremena za današnje vrijeme postali vjerni prenositelji političke i društvene situacije. Istaknut je položaj kršćana u društvu, njihovo ucjepljenje u društvo u kojemu je vladao poganski mentalitet koji im nije bio sklon. Autor ističe da su kršćani u čitavoj toj situaciji bili pozitivisti koji su se probijali kroz šumu problema administrativne i političke naravi. Drugi dio posvećen je teološkom utemeljenju čovjekove slobode. Ovdje je riječ o slobodi, odnosno o čovjeku, o njegovoj osobnosti koja je sastavljena od duha, duše i tijela. Autor koristi razmišljanje i tumačenje crkvenih otaca o stvorenju čovjeka sa svim njegovim svojstvima i elementima, a koji ga upućuju na sličnost njegovu Bogu stvoritelju. Time se želi podcrtati da iz Stvoriteljeva nauma sloboda i slobodna volja čovjekova izviru kao temelj za daljnje čovjekovo osobno djelovanje i za život unutar čitave ljudske zajednice. Autor zajedno s crkvenim ocima prikazuje da čovjek po slobodi ispunjava svoje ontološko, ovozemaljsko i eshatološko poslanje u svjetlu slike Božje. Treći dio iznosi razloge gubljenja ili uskraćivanja slobode. Naime, kršćani su se u početku našli između «tri vatre». Autor ističe rimsku religiju koja nije dopustila ni jednoj drugoj religiji da se slobodno razvija i živi, ako bi bila prijetnja njoj samoj. Na isti ili sličan način postupaju prema kršćanima filozofsko nasljeđe i židovski mentalitet. Budući da su kršćani imali pred sobom jedan sasvim nov način života, razmišljanja i djelovanja, morali su se sukobiti sa svojim „susjedima“, a to je vodilo prema uskraćivanju ili oduzimanju slobode. U svemu tom autor ističe da je teologija tadašnjega vremena bila jedan od osnovnih povoda gubljenja ili uskraćivanja slobode kršćanima.