Rad se temelji na istraživanju povijesne podloge stvaranja predodžbe o Osmanlijama na prostoru Europe. Glavni cilj rada je analiza kontinuiteta percepcija i načina na koji su obrasci o „Drugome“ preuzimani i nadograđivani u skladu s vremenom. Radom je obuhvaćen širok povijesni period: od apokaliptičke literature, srednjovjekovne križarske polemike do europskih humanističkih pisaca. Takav longe durée pristup učinio se pogodan zbog toga što predodžba o „Drugome“ nije doživljavala značajnije promjene kroz vrijeme. Srednjovjekovni autori podržali su ideju da je Europa jedini istinski predstavnik kršćanstva, te na tom zaključku počiva srednjovjekovna europska koncepcija „Drugog“ na čijim će se temeljima razvijati civilizacijski i vjerski alijenitet i u narednim stoljećima.