Cilj: Izbor antipsihotika u liječenju shizofrenije važan je zbog potencijalnih nuspojava, a dobre rezultate u liječenju mogu dati pravilan odabir i kombinacija psihijatrijskih metoda liječenja. Prikaz slučaja: Studentica prve godine fakulteta oboljela je od shizofrenije, te je u akutnoj fazi bolesti hospitalizirana. Pozitivni simptomi shizofrenije (fenomen nametanja misli, slušne halucinacije) uz strah i smetnje sna i alimentacije bili su indikacija za hospitalizaciju. U bolničkim uvjetima uveden je atipični antipsihotik kvetiapin koji je titriran do dnevne doze od 600 mg koja je dovela do remisije simptoma. Nuspojava lijeka bila je značajan porast tjelesne težine od 30 kg, što je bio razlog uvođenja drugog atipičnog antipsihotika olanzapina (10 mg na dan). Po olanzapinu su simptomi ostali u remisiji, a zabilježen je pad tjelesne težine od 10 kg. Bolesnica je radno i socijalno zadovoljavajuće funkcionirala. Za čitavo vrijeme liječenja nalazila se u psihoterapijskom tretmanu (grupnom i individualnom). Rasprava: Iako postoji izbor u liječenju shizofrenije, s obzirom na činjenicu da uzrok bolesti još uvijek nije poznat, nema univerzalne terapije koja bi bila učinkovita kod svih bolesnika. Kombinacija različitih oblika liječenja može dovesti do remisije bolesti i potpunog oporavka. Zaključak: Kombinacija terapija (psihofarmaka i psihoterapije) daje bolje rezultate u liječenju shizofrenije nego svaka od navedenih terapija pojedinačno. Cilj liječenja je postići što dulju remisiju bolesti.