Ovo je kratak povijesni prikaz razvoja anesteziologije i intenzivnog liječenja u Hrvatskoj od njezinih početaka do 2008. Pet mjeseci nakon prve javne demonstracije eterske narkoze u SAD-u, u Zadru je Ivan Bettini izveo prvu etersku narkozu 13. ožujka 1847. U XIX. stoljeću i prvoj polovici XX. stoljeća više je liječnika pisalo o izvođenju anestezije. Prvi je bio Miroslav Čačković (1896.), a zatim Dragutin Schwarz, Edo Šlajmer, Milan Crljenak, Antun Medanić, Božidar Lavrić, Simo Mučalov, Josip Vodenhal, Ante Drešćik, Radoslav Akerman, Đurđa Klaić i drugi. Prvu endotrahealnu anesteziju obavio je dr. Risto Ivanovski u vojnoj bolnici u Zagrebu 1948. Razvoj hrvatske anestezijologije započinje 1950. Jednogodišnji poslijediplomski tečajevi iz anesteziologije u Kopenhagenu bili su jedan od programa namijenjenih nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju s velikim učinkom (Centar za anesteziologiju SZO-a). Andrija Longhino, Jagoda Bolčić, Miroslav Hromadko, Mara Biondić i Vlasta Lederer hrvatski su liječnici koji su završili tečaj u Kopenhagenu. Prvi anesteziolozi u Hrvatskoj bili su Đurđa Klaić, Ljubomir Ribarić i Jagoda Bolčić. Poslijediplomski tečajevi iz anesteziologije u Zagrebu održani su 1953., 1955. i 1957. Godine 2007. anesteziološka služba u Republici Hrvatskoj bila je organizirana kako slijedi: tri klinike za anesteziologiji i intenzivno liječenje, tri zavoda za anesteziologiju i intenzivno liječenje, jedanaest odjela anesteziologije i intenzivnog liječenja, trinaest službi za anesteziologiju i reanimatologiju i osam jedinica za anesteziju pri kirurškim odjelima. Na kraju 2007. bio je 481 specijalist anesteziologije i reanimatologije i 172 liječnika na specijalizaciji iz anesteziologije i reanimacije (ukupno 653). Na 9.140 stanovnika dolazi jedan specijalist anesteziolog, a ako se uključe i specijalizanti, tada na 6.730 stanovnika dolazi jedan liječnik koji se bavi anestezijom. Anesteziolozi skrbe za bolesnike u jedinici intenzivnog liječenja (364 postelje).