Tema je ovog rada ljudska spolnost koju današnja teologija shvaća kao način naše opstojnosti. Kao takva ona je strukturalna dimenzija osobe, znak i mjesto otvaranja, susretanja, dijaloga, komunikacije i jedinstva među osobama. Spolnost je životna snaga koja obuhvaća, uvjetuje i utječe na svaki osobni čin u svakom trenutku života i ne djeluje samo na jednom području ili vremenskom razdoblju, već predstavlja bit i žarište života. U drugom dijelu autor istražuje filozofske stavove o ljudskoj spolnosti kroz povijest. U svijetu kršćanske kulture spolnost se, uglavnom, definirala prema svojem glavnom cilju, tj. reprodukciji. Danas postoje četiri glavne koncepcije seksualnosti. Seksualnost je izrazito svrhovita i služi reprodukciji, ona je bitno vrsta osobne ljubavi, ona je osebujan način govora tijela i ona je izvorište posebnog užitka. U trećem dijelu autor nas ukratko upoznaje s poviješću spolnog odgoja i naglašava kako i Katolička crkva poslije II. vatikanskog koncila ulazi u dijalog s modernim odgojnim znanostima, te u svojim postavkama i dokumentima zagovara i promiče spolni odgoj. U četvrtom dijelu autor govori o osnovnom odgoju, tj. o odgoju moralnog osjećaja i afektivnosti. Da bi se postigao puni spolni odgoj valja razviti moralni osjećaj koji je trostruk: osjećaj za etički život, osjećaj za slobodu i osjećaj za odgovornost.