Tendinopatija Ahilove tetive sindrom je prenaprezanja sustava za kretanje koji se očituje bolnošću i oteklinom u Ahilovoj tetivi i/ili oko nje te dovodi do smanjenja ili nemogućnosti obavljanja željenih radnih i/ili sportskih aktivnosti. U posljednjih je tridesetak godina učestalost pojavljivanja tendinopatije Ahilove tetive u porastu zbog sve češćeg sudjelovanja ljudi u sportskim aktivnostima, no valja naglasiti da se u trećini slučajeva javlja u ljudi koji se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću. Istraživanja su pokazala da u podlozi ovog stanja leži degenerativni, a ne upalni proces. Predisponirajući čimbenici nastanka tendinopatije Ahilove tetive mogu biti ili direktno vezani uz osobu (tzv. unutarnji) i tada je najčešće riječ o nepovoljnim anatomskim značajkama donjeg ekstremiteta, ili indirektno vezani uz osobu (tzv. vanjski) među kojima su najčešće pogreške u treningu i nošenje neprimjerene obuće. Za postavljanje dijagnoze od najveće su važnosti temeljita anamneza i klinički pregled. Od slikovnih se metoda savjetuje načiniti ultrazvuk, dok se magnetska rezonancija savjetuje samo u slučaju neuspjelog inicijalnog liječenja. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice neoperacijskog i kirurškog liječenja neinsercijske tendinopatije Ahilove tetive. Neoperacijsko liječenje uvijek valja započeti ekscentričnim vježbama, a ako se nakon dvanaestotjednog programa ne postigne zadovoljavajući rezultat, tada se savjetuje primijeniti neku drugu metodu neoperacijskog liječenja. Kirurško je liječenje potrebno u 25 do 45,5 % bolesnika koji nakon provedenog neoperacijskog liječenja nisu zadovoljni ishodom. Danas raste popularnost minimalno invazivnih kirurških postupaka koji omogućuju bržu rehabilitaciju, manji morbiditet i brži povratak svakodnevnim aktivnostima u odnosu na standardni kirurški postupak.