U radu se promatraju dvije grupe hrvatskih političara koje su djelovale za vrijeme rata u inozemstvu i u Zagrebu. Grupa u inozemstvu bila je organizirana u Jugoslavenski odbor koji su vodili Frano Supilo i Ante Trumbić, a bez njih sile Antante ne bi bile upoznate s problemima Hrvata, Srba i Slovenaca iz Austro-Ugarske i njihovom željom da se oslobode iz te države i ujedine sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu jugoslavensku državu, niti bi se najveći dio hrvatske obale Jadrana uspio spasiti od Italije, koju su oni obećali Londonskim ugovorom. U zemlji su sve stranke u Saboru tražile ujedinjenje svih hrvatskih i slovenskih zemalja, kao i Bosne i Hercegovine, u jednu državnu jedinicu unutar Monarhije, a od 1917. i 1918. od kongresa u Pragu, stvaranje samostalne Države SHS koja će se ujediniti sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu jugoslavensku državu. U radu je prikazan odnos najistaknutijih vođa, kao Frana Supila, Ante Trumbića, Ivana Lorkovića, dr. Ante Pavelića (zubar), Stjepana Radića i drugih prema hrvatskoj i jugoslavenskoj ideji i odnosima sa Srbima.