Premda se karcinom dojke češće javlja u starijoj životnoj dobi, to je i najučestaliji malignitet u žena reproduktivne dobi. Zbog sveukupnog napretka moderne medicine i rastućeg globalnog trenda odgađanja rađanja djece za kasniju dob suočavamo se sa sve više mladih žena s dijagnosticiranim i liječenim karcinomom dojke koje još nisu kompletirale obitelj. Stoga je područje očuvanja plodnosti postalo jako bitno u očuvanju kvalitete života mladih žena koje su preboljele karcinom dojke. Ovaj rad iznosi trenutno dostupne metode za očuvanje plodnosti u mladih žena s ranim karcinomom dojke i ističe važnost multidisciplinarnog pristupa u očuvanju plodnosti kao bitnog čimbenika kvalitete života tih žena. Smatra se da trudnoća nakon karcinoma dojke nije povezana s povišenim rizikom od recidiva pa stoga ne treba obeshrabriti žene koje žele ostvariti trudnoću nakon provedenog onkološkog liječenja. Danas se preporuča pričekati s trudnoćom barem 2 godine nakon postavljene dijagnoze za vrijeme kada je rizik od povrata bolesti najveći. No, isto tako bi bolesnice reproduktivne dobi trebalo obavijestiti o mogućem negativnom učinku onkološke terapije na plodnost te o dostupnim metodama očuvanja plodnosti i u slučaju zainteresiranosti za očuvanje plodnosti bolesnice treba žurno uputiti reproduktivnom specijalistu. Rano upućivanje reproduktivnom specijalistu je bitan čimbenik koji povećava izglede za uspješno očuvanje plodnosti. Krioprezervacija embrija i zrelih oocita su trenutno jedine standardne metode očuvanja plodnosti koje zahtijevaju stimulaciju ovarija kojom se odgađa početak kemoterapijskog liječenja barem 2 tjedna. Smatra se da kontrolirana stimulacija ovarija ne povećava rizik od povrata karcinoma dojke. Druge metode očuvanja plodnosti (krioprezervacija tkiva jajnika, krioprezervacija nezrelih oocita, ovarijska supresija GnRH agonistima) ne zahtijevaju primjenu ovarijske stimulacije, ali se i dalje smatraju eksperimentalnim metodama za očuvanje plodnosti.