Rad se bavi ideološki uvjetovanim promjenama kulturne politike u socijalističkoj Jugoslaviji u prvom desetljeću poslije Drugoga svjetskog rata (1945. – 1955.) i njihovim utjecajima na dječju poeziju. Nagli zaokret od partijski kontroliranog socijalističkog realizma prema slobodi (također ideološki uspostavljenoj) znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva rezultirao je umjetničko-ideološkim fenomenom koji pojedini povjesničari književnosti nazivaju socijalističkim estetizmom. Naš rad dokazuje da je izraz takvog estetizma u dječjoj književnosti moderna poezija za djecu. Ideje stvaralačke slobode i sveopćeg društvenog modernizma reflektirale su se i u prosvjetnoj politici i u društvenoj skrbi o djeci i mladima. Sve je to našlo svoj izraz u poeziji koja daje prednost igri, i to, prije svega, igri u jeziku, humoru i mašti nad izravnom pedagoškom funkcijom. Takva poezija ima svoje izvore i u narodnoj i u europskoj književnoj tradiciji, otvorena je za dječje želje i strahove, emancipacijska je, ali je istodobno i odijeljena od mnogih aspekata stvarnoga dječjeg života i položaja djeteta u društvu. Takva je poezija na različite načine nastajala unutar različitih nacionalnih kultura nekadašnje socijalističke Jugoslavije, istodobno ostvarujući slične i po mnogo čemu usporedive estetske i socijalne učinke.