Obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (UOGI) načelno se ne mora povjeriti postupkom javne nabave, ali u tom slučaju odabrani subjekt mora ispuniti kriterij učinkovitosti u usporedbi s drugim sličnim poduzetnicima. Pritom je sporno moraju li usporedivi poduzetnici biti konkretni, postojeći poduzetnici ili pak može biti riječ i o apstraktnim „dobrim poduzetnicima”. Rješenje navedene dvojbe ima veliko značenje s obzirom na to da bi se u slučaju primjene prvog tumačenja obavljanje UOGI-ja uvijek moralo povjeriti u postupku javne nabave ako konkretni usporedivi poduzetnici ne bi postojali. Uskim tumačenjem četvrtog uvjeta Altmark sve se više ograničava diskrecija javnih tijela u pogledu odabira dopuštenih načina povjeravanja obavljanja UOGI-ja. Međutim, to se pokazuje kao možda jedini način da se nakon nastanka iznimke Altmark sačuva „effet utile” odredbe članka 106. stavka 2. UFEU-a.