Autor detaljno analizira starohrvatsko groblje na položaju Svećurje u Kaštel Novom, pri čemu naglasak stavlja na groblje kao takvo, a ne na nalaze. Definira ga kao groblje na redove kristijaniziranog horizonta starohrvatske kulture ranoga srednjeg vijeka i datira od sredine 9. do početka 10. stoljeća. Analizom grobnoga areala utvrđuje 4 grobljanske parcele koje uspoređuje s društvenim ustrojem ranosrednjovjekovne Hrvatske po modelu Mihe Barade. Ukazuje na razliku između datiranja groblja i pojedine vrste nalaza koje pripisuje produkciji zlatara u dalmatinskim gradovima, kao širem dijelu bizantske civilizacije. Groblje, ujedno, tumači kao ukopište jednoga od zaselaka srednjovjekovnoga sela Žestinj u starohrvatskoj Kliškoj županiji.