Napredak, pristupačnost i sve veće mogućnosti tehnike doveli su do svakodnevne primjene tehničkih pomagala kao sredstava za rad u svim područjima društvenog života. Prilikom prijenosa informacija, odnosno upoznavanja s novim zadatkom, osobito kod tjelesnog vježbanja, najčešće se koriste opis i „živa“ demonstracija. Posebno je zanimljiva sve veća primjena videoprikaza (videodemonstracija) kao načina prijenosa informacija. Učenje promatranjem modela ne može se smatrati jednostavnom imitacijom unutar specifičnog prostora motoričkog ponašanja, već je to proces u kojem ispitanik promatra ponašanje modela i u interakciji ga prilagođuje vlastitoj izvedbi (Horn i Williams, 2004). To je djelotvorna metoda učenja rješavanja jednostavnih i kompleksnih motoričkih zadataka, a promatranje izvedbe, ako je povezano s izvođenjem zadatka, značajno doprinosi učenju promatranih vještina (Wulf, Shea i Lewthwaite, 2010). Videoprikaz izvedbe eksperta ili izravna demonstracija najuobičajeniji je oblik davanja instrukcija tijekom učenja motoričkog zadatka (Doussoulin i Rehbein, 2011). Uporabu i praktičnu primjenu videodemonstracija ima i u drugim područjima. Istraživanja učinkovitosti videodemonstracije prilikom usvajanje raznih vještina provedena su kod studenata sestrinstva, kod učenja socijalnih vještina, najčešće kod djece s poteškoćama u razvoju, studenata s emocionalnim poteškoćama i poteškoćama u ponašanju, kod djece u dobi od 12 do 18 mjeseci, i kod djece koja su u postupku rehabilitacije. Cilj je ovog rada prikazati istraživanja u kojima je primjenjivana videodemonstracija kao način pružanja informacija za olakšavanje usvajanje određenih motoričkih zadataka u pojedinim poljima kineziologije.