Članak raspravlja o poštivanju zakona kao temelju funkcioniranja pravne države. Polazeći od činjenice da se funkcioniranje pravne države a priori pretpostavlja u uvjetima u kojima ona ne funkcionira, autor se pita o uzrocima ovoga logičkog paradoksa i traži ih u naslijeđenom mentalitetu, u kojemu su se donosili idealtipski postavljeni zakoni, čija je konkretna primjena ovisila o interpretatorima. Nasuprot tome, zakoni trebaju odražavati i regulirati situaciju u konkretnom društvu. Svoje hipoteze autor potkrjepljuje analizom dvaju aktualnih prijedloga zakona: Prijedloga Zakona o obitelji, braku i izvanbračnim zajednicama, te Prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Tu ukazuje na činjenicu da ni ti zakoni ne reflektiraju postojeće stanje hrvatskog društva, već su ponovno postavljeni idealtipski. Zakoni kao da reflektiraju neko drugo društvo i neki drugi vrijednosni sustav, koji je neovisan od vrijednosnog sustava većine hrvatskih građana. Stvaranje pozitivne klime za etičnost i pravnu prihvatljivost zakona autor vidi u provođenju ozbiljne analize postojećeg stanja, čiji se rezultati moraju uzeti u obzir pri donošenju novih zakona koji nužno moraju biti pisani za hrvatske građane.