Henry David Thoreau 4. srpnja 1845. odlazi na jezero Walden gdje je sagradio kolibu i živio u njoj dvije godine i dva dana. O tome je razdoblju napisao knjigu Walden koja je uz članak „Građanska neposlušnost“ njegovo najpoznatije djelo. Bio je uvjeren da filozof čak i izvanjskim obličjem svoga života mora biti ispred svoga vremena. Autori članka smatraju da knjiga Walden može biti paradigma bioetičke edukacije iz više razloga. Prvo, Thoreau i svojim primjerom i pisanjem ističe ključnu važnost čovjekova odnosa prema prirodi i neljudskim živim bićima. On je svojevrsni ekološki prosvjetitelj, a educira vlastitim primjerom. Nadalje, autori ističu da Thoreau uviđa kako uspon znanosti i tehnologije istodobno uvećava ljudsku pohlepu i potiče djelovanje štetno za prirodu. Ipak znanost se može staviti u očuvanje sklada s prirodom. Treba razborito birati sredstva koja će održavati sklad duhovnoga i prirodnoga. Autori misle da je Thoreauova veličina u tome što je doista živio prema vrijednostima koje je smatrao istinskima.