U radu se istražuju problemi povezanosti i sukobljenosti dostupnih podataka o životu Marka Marulića i njegovih glasgowskih stihova, tematski i stilski raznovrsnih epigrama koji su otkriveni tek krajem 20. stoljeća, a bacaju potpuno novo svjetlo na Marulićeve tematske izbore. Relativno nedavno otkriven kodeks Sveučilišne knjižnice u Glasgowu u izdanju Darka Novakovića sadrži sto četrdeset jedan Marulićev epigram s prijevodom, kazalima, komentarima i pogovorom. Novakovićevoj pomnoj sadržajnoj i filološkoj analizi dodat ćemo stilističko čitanje s osvrtom na najčešća stilska sredstva kojima je Marulić postizao različite funkcije. Promatrat ćemo odnos snažne figurativnosti i retoričke vještine na ograničenu prostoru epigrama. Kao najvažnije mjesto Marulićevih novootkrivenih epigrama istaknut ćemo estetiku šoka koja u čitatelju može nastati zbog izvanjezične aporije moralnog života temeljenog na kršćanskom nauku te informacija o razvratnim mladenačkim epizodama zbog kojih je skoro izgubio život. Druga će snažna opreka biti osvrt na neke Marulićeve religiozne stavove iznesene u „Evanđelistaru” koji se snažno opiru rječniku, tematici i uzorcima ponašanja koji su izneseni u izabranim epigramima glasgowskih stihova. Cilj je rada ukazati na dvojnu narav Marulićevih djela koju potvrđuje postojanje ljubavnih, satiričnih, pa čak i sasvim nepristojnih stihova u epigramima, a koji stoje u opreci s Marulićevim djelima utemeljenima na strogom moralizmu kršćanskih svjetonazora.