U ovom radu romani Mama i Prilika za sreću (Getting to Happy) čitaju se i analiziraju iz perspektive vomanizma, koji akcentuje materinstvo i matrilinearnost kao temelj društvene transformacije. Vomanizam zagovara različite metode društvene transformacije koje su usmjerene ka usklađivanju i koordinaciji, dovođenju u ravnotežu i liječenju društva od svih negativnosti izraženih kroz razne oblike dominacije (rase nad rasama, roda nad rodom, klase nad klasama, nacije nad nacijama) i diskriminacije (svih onih koji se ne uklapaju u zadane okvire). Najistaknutiji metod kojim se vomanizam koristi u svrhu transformacije društva jeste materinstvo i matrilinearnost, koje ima korijene u afričkom kulturnom nasljeđu. Ideja vomanizma otjelovljuje se u djelima afroameričke književnice Teri Makmilan (Terry McMillan) kroz prikaz specifičnog iskustva matrilinearnosti i materinstva, čije se transformaciono dejstvo ne zadržava samo na glavnim junakinjama već se prenosi i na njihovu okolinu. Kroz dinamičnu sliku afroameričkog materinstva kao ekskluzivno ženskog iskustva, nerijetko instrumentalizovanog od strane društvene zajednice u kritičke svrhe, ova autorka u svojim književnim djelima prati promjene koje se kroz vrijeme upisuju u život afroameričke porodice.