Članak kritički promišlja trenutno stanje župe i župnoga dušobrižništva s gledišta jednoga župnika. Stanje se sagledava u svjetlu mnogobrojnih nejasnoća i kriza koje se mogu lako uočiti u današnjoj Crkvi, a time i u župama: identitet, biblijska teologija i sakramenti, pastoral sakramenata, pastoral odraslih vjernika. Promišljaju se također i teze „Direktorija za pastoral sakramenata“, s posebnim osvrtom na župnu zajednicu: odnos župne i vjeronaučne kateheze, inicijacija. Zastupa se ideja preobrazbe i promjene današnjega shvaćanja i ostvarenja kršćanske inicijacije. Naposljetku, ističe se da nas sve navedene krize zapravo vode do Isusa Krista, do teologije milosti, jer jedino on može pomicati naša pastoralna kamenja.