Na temelju sačuvanih knjiga izdataka u fondu Fabriche u Državnom arhivu u Dubrovniku rekonstruiraju se radovi na dubrovačkom vodovodu od potresa 1667. godine do ranoga 19. stoljeća. Redovito održavanje vodovoda, čišćenje kanala i popravci fontana zahtijevali su neprekidnu brigu i tijekom mirnih godina, a osobito nakon velikog potresa, u kojem je ovaj ključan objekt gradske infrastrukture pretrpio velika oštećenja. Zbog značajnih novčanih izdataka vezanih uz plaćanje radnika i nabavu neophodnoga građevinskog materijala, na sjednicama Senata i Malog vijeća Dubrovačke Republike više puta se raspravljalo o radovima na vodovodu. Senat je među vlastelom birao nadglednike radova za svaku zasebnu kampanju, zadužene za isplatu novčanih sredstava i neophodnu koordinaciju između arhitekata, majstora zidara i brojnih radnika. Vlasti Dubrovačke Republike donosile su posebne mjere protiv kradljivaca vode koji su neovlašteno otvarali kanale da bi natapali privatne vrtove i koristili vodu za osobne potrebe, što je bio problem od vremena same izgradnje vodovoda.