Cilj je ovoga rada bio produbiti razumijevanje socijalnih utjecaja na intrinzičnu motivaciju mladih nogometaša. Istraživanje je provedeno na uzorku nogometaša kadetskoga i juniorskog uzrasta, dobi od 15 do 18 godina (N = 152). Prikupljeni podatci uključivali su procjene rukovodećega ponašanja trenera, motivacijske klime u nogometnim ekipama i intrinzične motivacije za bavljenje nogometom. Rezultati istraživanja pokazali su da je pozitivne interkorelacije mjera procjena specifičnih pozitivnih ponašanja trenera (trening i instrukcije, demokratsko ponašanje, socijalna podrška i pozitivna povratna informacija) moguće objasniti latentnim faktorom koji smo nazvali pozitivno ponašanje trenera. Pozitivne interkorelacije mjera procjena specifičnih negativnih ponašanja trenera (autokratsko ponašanje, neosjetljivost za osobnu dobrobit sportaša, negativna povratna informacija i usmjerenost na rezultat) moguće je objasniti latentnim faktorom koji smo nazvali negativno ponašanje trenera. Provedena je hijerarhijska regresijska analiza u kojoj je prvi blok uključivao pozitivno i negativno ponašanje trenera, a drugi motivacijsku klimu usmjerenu k usavršavanju. Objašnjeno je 22 % varijance u rezultatima na mjeri intrinzične motivacije mladih nogometaša, pri čemu se statistički značajnim negativnim prediktorom pokazalo negativno ponašanje trenera, a pozitivnim motivacijska klima usmjerena k usavršavanju. Analize mehanizma djelovanja ponašanja trenera na intrinzičnu motivaciju pokazale su da je pozitivno ponašanje trenera imalo na intrinzičnu motivaciju neizravan pozitivan efekt posredovan motivacijskom klimom usmjerenom k usavršavanju. Negativno ponašanje trenera imalo je izravan i manjim dijelom neizravan negativan efekt posredovan motivacijskom klimom usmjerenom k usavršavanju.