Ovaj članak se oslanja na etnografsku studiju slučaja grupe učenica muslimanki u dvije škole u Engleskoj. Istraživanje razmatra pitanja oko njihovog vjerskog i etničkog identiteta i dali je to u suprotnosti s njihovi učestvovanjem u nastavi fizičkog vaspitanja (FV). Teorija socijalnog identiteta na koju se oslanja ovo istraživanje, fokusira se na istraživanje i interpretaciju empirijskih podataka prikupljenih u razdoblju od dvadeset mjeseci, uglavnom detaljnih polu-strukturisanih intervjua za tumačenje iskustva FV uz korištenje kvalitativne metodologije.Socijalne kategorije etničke pripadnosti i vjeroispovijesti igraju ključnu ulogu u formiranju identiteta učenica muslimanki. Djevojke doživljavaju FV kao predmet koji dopušta slobode kojih nema nigdje drugdje u nastavnom planu i programu i one prepoznaju važnost fizičke aktivnosti. Studija potvrđuje rezultate prethodnih istraživanja koja su utvrdila da pitanja opreme u postu tokom Ramazana i vannastavne aktivnosti predstavljaju problem za učenike muslimane.To su stvari koje se posebno usložavaju kada nastavnici nisu svjesni ovog problema.Rezultati su pokazali potrebu odstupanja od postavki tradicionalnog fizičkog vaspitanja. Iskustva učenika su se više oslanjaju na kvalitet pojedinih nastavnika. Izgleda da su kursevi multikulturalnosti i svijeti o rasizmu neophodni za bolje razumijevanje učenika i mogu da budu od pomoći ako ih učinimo dostupnim svim učiteljima, bez obzira na njihov hijerarhijski položaj.