Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- In terms of the number of species, the genus Thymus is one of the most important genera within the Lamiaceae family. The number of species may vary depending on the approach of the author, but if the concept of minimal variability is chosen 215 species have been described. This genus is divided into 8 sections. In Flora of Serbia, 31 species and more than 100 ifraspecific taxa have been described, all of which belong to section Serpyllum, except Thymus comptus and Th. striatus (Sect. Hyphodromi) and Th. vulgaris (Sect. Thymus). Reproductive isolation between species seems to be weak, which makes taxonomical studies in this genus even more difficult. Species of genus Thymus are used as aromatic and medicinal plants in both traditional and modern medicine in all regions where they grow. The aim of this work was to describe different chemotypes within species and population of this genus and, by analysis of surface flavonoids and AFLP markers, provide better insight into genetic and evolutional relationships among the populations and species of the genus Thymus from Serbia. This work included populations of Th. pulegioides (Subsect. Alternantes), Th. glabrescens, Th. maschallianus and Th. pannonicus (Subsect. Isolepides), Th. balcanus and Th. praecox (Subsect. Peudomarginati). Analysis of essential oils was done by TD-GC-MS system, and compounds were identified by comparing RI and/or mass spectra with published data. 103 compounds were identified. Three major group of essential oil compounds were identified: monoterpene hydrocarbons, oxygenated monoterpene hydrocarbons and sesquiterpene hydrocarbons. Based on relative abundance of compounds, Corelation, PCA and Cluster analysis were performed, and it revealed the existence of several chemotypes, such as geraniol, phenol, germacrene-D, citral, linalool, (E)-caryophyllene, α-terpinyl acetate and linalyl acetate chemotype. Analysis of surface flavonoids was done by LC-DAD i LC-APCI-MS. Fifteen different flavones were identified. The analysed populations can be divided into two main profile groups; the first group comprises populations containing generally low and medium concentrations, as well as thoese with trace concentrations of surface flavonoids. In this group the dominant flavones were with a 5,6-diOH-7-OMe and 5,6-diOH-7,8-diOMe A-ring substitution pattern. The second group comprises populations containing generally low quantities of surface flavonoids, and with dominant 5-OH-6,7-diOMe and 5-OH-6,7,8-triOMe A-ring substitution pattern. Th. pulegioides, Th. glabrescens i Th. balcanus, and some populations of Th. pannonicus belong to first group, while Th. marschallianus, some populations of Th. pannonicus and Th. praecox belong to the second group. Amplified fragment length polymorphism (AFLP) markers were used to assess genetic relations of 32 Thymus populations belonging to seven species of genus Thymus, section Serpyllum from Serbia. Analysis of molecular variance (AMOVA) revealed that most of the genetic diversity was attributable to differences among individuals within populations, while the remaining variability was almost equally distributed among species and among populations within species. The pairwise AMOVA analyses further showed that species differentiation was significant in all cases, except between Th. marschallianus and Th. pannonicus. All the individuals belonging to Th. pulegioides (subsection Alternantes) formed a well-supported clade, the most divergent from all other species in this study. According to these results, the subsection Isolepides is polyphyletic. Th. glabrescens is clearly separated from the other two species of this subsection (Th. marschallianus, Th. pannonicus). Although morphologically distinguishable by leaf indumentum, individuals belonging to Th. marschallianus and Th. pannonicus could not be differentiated at the molecular level. The species belonging to subsection Pseudomarginati formed a monophyletic clade, although not supported by high bootstrap value. The clade is further divided into three well-supported clades representing distinct species (Th. balcanus, Th. praecox and Th. moesiacus). AFLP markers demonstrated, in the case of selected species of genus Thymus, that they could be suitable for studying complex genetic relationships, including frequent interspecies hybridization events, although strict reticulate evolutionary history could not be determined. All the population genetic parameters in the section Serpyllium suggests that the reproductive incompatibility between species is very weak indicating strong reticulating system, especially in the case when two or more species occur sympatrically.- Rod Thymus je po broju vrsta jedan od najznačajnijih u okviru familije Lamiaceae. U zavisnosti od pristupa autora broj vrsta unutar roda varira, međutim ukoliko se izabere pristup minimalne varijabilnosti, prema raspoloživim podacima opisano je 215 vrsta ovog roda. Vrste ovog roda podeljene su u osam sekcija. U flori Srbije opisana je, do sada, 31 vrsta i preko 100 infraspecijskih taksona, koje sve pripadaju podsekciji Serpyllum, sa izuzetkom vrsta Thymus comptus i Th. striatus (Sect. Hyphodromi) i Th. vulgaris (Sect. Thymus). Reproduktivna izolacija između vrsta ovog roda je izuzetno slaba što čini taksonomska istraživanja još težim. Vrste roda Thymus koriste se kao lekovite i aromatične biljke u tradicionalnoj i zvaničnoj medicini u svim krajevima u kojima se javljaju. Cilj ovog rada je bio da se opišu različiti hemotipovi unutar vrsta i populaciju ovog roda kao i da se analizom površinskih flavonoida i AFLP markera poboljša uvid u genetičke i evolutivne odnose između populacija vrsta ovog roda sa područja Srbije. U ovo istrživajne uključene su populacije vrsta Th. pulegioides (Subsect. Alternantes), Th. glabrescens, Th. maschallianus i Th. pannonicus (Subsect. Isolepides), Th. balcanus i Th. praecox (Subsect. Peudomarginati) Analiza sastava etarskih ulja vršena je pomoću TD-GC-MS sistema, a jedinjenja su određen upoređivanjem RI i/ili masenog spektra sa literaturnim podacima. Identifikovana su ukupno 103 jedinjenja. Identifikovane su, po brojnosti, tri glavne grupe jedinjenja: seskviterpenski ugljovodonici, oksigenovani monoterpenski ugljovodonici i monoterpenski ugljovodonici. Statistička obrada sastava etarskih ulja uključila je korelacije, analizu glavnih komponenti i klaster analizu. Statistička obrada je pokazala da se, po relativnoj zastupljenosti jedinjenja, mogu razlikovati geraniolni, fenolni, germakren-D, citralni, linaloolni, (E)-kariofilen, α-terpinil acetat i linalil acetatni hemotip. Analiza površinskih flavonoida vršena je pomoću LC-DAD i LC-APCI-MS. Utvrđeno je prisustvo 15 površinskih flavonoida. Ispitivane populacije se mogu podeliti u dve grupe. U prvoj grupi su vrste koje imaju niske i srednje količine površinskih flavonoida, kao i one kod kojih su se površinski flavonoidi nalazili samo u tragovima. Kod ove grupe su najzastupljeniji flavoni sa 5,6-diOH-7-OMe i 5,6-diOH-7,8-diOMe supstitucionom šemom u A prstenu. U drugu grupu bi se mogle svrstati populacije koje, uglavnom, imaju malu količinu površinskih flavonoida i kod kojih je su najzastupljeniji flavoni sa 5-OH-6,7-diOMe i 5-OH-6,7,8-triOMe supstitucionom šemom u A prstenu. Prvoj grupi pripadaju populacije vrsta Th. pulegioides, Th. glabrescens i Th. balcanus, kao i neke populacije Th. pannonicus, dok drugoj grupi pripadaju populacije Th. marschallianus, neke populacije Th. pannonicus i Th. praecox. AFLP markeri su korišćeni da bi se utvrdili genetički odnosi između odabranih populacija vrsta roda Thymus, sekcija Serpyllum. Analiza molekularne varijanse (AMOVA) je pokazala da najviše genetičkog diverziteta potiče od razlika među individuama unutar populacija, dok je ostatak diverziteta gotovo jednako raspodeljen između vrsta i između populacija unutar vrsta. Dvosmerna AMOVA je dalje pokazala da je diferencijacija među vrstama bila značajna u svim slučajevima osim između Th. marschallianus i Th. pannonicus. Sve jedinke koje su pripadale Th. pulegioides (Podsekcija Alternantes) formirale su dobro podržanu kladu, koja je najviše divergirala od ostalih vrsta. Prema dobijenim rezultatima podsekcija Isolepides je polifiletska. Th. glabrescens se jasno odvaja od druge dve vrste ove podsekcije (Th. marschallianus, Th. pannonicus). Th. marschallianus i Th. pannonicus, iako se jasno razlikuju morfološki po indumentumu, na molekularnim nivo se ne mogu razdvojiti. Vrste koje pripadaju podsekciji Pseudomarginati su formirale monofiletsku kladu, mada ova nije bila podržana visokom bootstrap vrednošću. Ova klada se dalje delila u tri dobro podržane klade koje su predstavljale pojedinačne vrste (Th. balcanus, Th. praecox i Th. moesiacus). Primena AFLP markera, u slučaju izabranih vrsta roda Thymus, se pokazala prikladnom za razrešavanje kompleksnih genetičkih odnosa koji uključuju i česte hibridizacije među vrstama, mada striktna retikulatna evolucija ne može biti određena. Svi pokazatelji populacione genetike u sekciji Serpyllum ukazuju da je reproduktivna izolacija među vrstama slaba i uključuje izražen retikulatni sistem, naročito u slučajevima kada se dve ili više vrsta javljaju simpatrički.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana