Međunarodna zajednica, uočavajući sve opasnosti od teških oblika krivičnih djela koja već dugi niz godina sve snažnije poprimaju transnacionalna obilježja i stalna su prijetnja sigurnosti građana na nacionalnom, regionalnom i globalnom nivou, nastoji razviti pravne mehanizame kojima se želi omogućiti što efikasnije suočavanje sa ovim prijetnjama. Jedan od savremenih načina borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa dozvoljava tužiocu da, pod određenim uslovima, odstupi od principa legaliteta krivičnog gonjenja, a to su svakako posebni slučajevi, kada to zahtijeva veći javni interes, pa je tako davanje imuniteta od krivičnog gonjenja za svjedočenje u krivičnom postupku. Međutim, u tim nastojanjima postoje veliki problemi jer se u praksi dešavaju slučajevi da takve osobe nastoje „izigrati“ pravosuđe i u nekim slučajevima im to i uspijeva zbog nepreciznih, površnih i nedorečenih zakonskih odredbi. Svrha ovog rada je da ukaže na takve manjkavosti zakona u Bosni i Hercegovini, uz predočavanje rješenja iz uporednog prava, a posebno rješenja zemalja u okruženju koja su se pokazala jako kvalitetna.