Eugen Pusić i sociologija prava Kregar, Josip
Hrvatska i komparativna javna uprava,
06/2012, Volume:
12, Issue:
2
Journal Article
Open access
Razmatraju se teorijski prethodnici i izvori sociologije prava u radovima Eugena Pusića. Pusića autor smatra glavnim
teoretičarom pravne teorije i sociologije prava u Hrvatskoj. Smatra da postoji ...izvjesna logika teorijskog razvoja od moderne teorije organizacije prema sociologiji i konačno sociologiji prava. Razvoj od studija javne uprave i organizacije prema studijama društva i teoriji prava desio se i kod drugih. Teorija organizacije, kao manje vrijednosno i ideološki kontaminirana od teorija države, bila je čvrst temelj za analizu fenomena prava. Ističe se utjecaj pravnih teoretičara i praktičara kroz grupu Pravo i društvo, te interferenciju
radova N. Luhmanna s Pusićevim stavovima. Čini se da je prijelomni trenutak bila Pusićeva suradnja s Niklasom Luhmannom nakon 1976. Interes Eugena Pusića za sociologijom prava nije posljedica slučaja, već logični razvoj i sazrijevanje vlastite teorije. On tvrdi da je sociologija prava domena novog shvaćanja prava.
The author analyses theoretical predecessors and the sources of the sociology of law in the works of Eugen Pusic. He considers Pusic to be the main theoretician of legal theory and of the sociology ...of law in Croatia. Further, he believes that there is certain logic of theoretical development, from the modern theory of organisation to sociology and sociology of law. The development of public administration and organisation studies towards the studies of society and legal theory is logical and it has happened elsewhere. The theory of organisation, which is ideologically and ethically less contaminated than the theories of the state, was a solid basis for analysing the phenomenon of the law. Organisation theory provides intellectual frameworks and practical recommendations to anyone dealing with legal issues, be they practical or theoretical. The problems can be understood within the theory-defined context without losing the connections with practitioners. The author underlines the influence of legal theoreticians and practitioners via the group 'Law and Society' as well as the interference of Luhmann's work with Pusic's opinions. Pusic's cooperation with Niklas Luhmann after 1976 was the turning point. Pusic acknowledged the importance of Luhmann's theory of complexity reduction that perfectly supplemented Pusic's interpretation of the law of requisite variety. The two scientists also share an inclination for creating complex and elaborated system theories in which legal norms are the pillars. Eugen Pusic's interest in the sociology of law was not accidental; it was a logical development and maturing of his theories. He claimed and accepted that the sociology of law is a domain of the new understanding of the law. It follows from his idea that values and legal norms reflect the unity of society and that the triad of objectives, interests, and values is a foundation for normative regulation, while normative regulation is the core of regulatory institutions. The consequences of the idea that there are different levels -- interactions, organisation (of institutions) and social systems -- lead to the issues of internal structure of the system, of the tasks of each of its elements, of the relationships that are developed, and of the methods used in the process. In modern societies, the systems of normative regulation are differentiated, while the main, legal system is in its internal rational operation free from the values and interests, but it is simultaneously surrounded by them, they are its environment, the social system. Both the systems of normative institutions and the systems of normative organisations tend to increase their diversity by differentiation. Occasional alterations in the manner of integration of those systems are achieved by respecting the principles of integrity, coherence, non-contradiction, and economy. From the contemporary aspect of this dynamics, one can easily recognise the notions of sovereignty, justice, legitimacy, choice, division of power, norms, ethics, and human rights. Adapted from source document.
Anthony Giddens's (1999) theory of the Third Way is presented, & its basic elements are characterized: the theory of social structuring, the impact of globalization on civil society, the ...citizen-state relationship (partnership & flexibility), & the rapid changes in individuals' private spheres of life (intimacy, emotions, & values). The practical manifestation of the Third Way approach to social policies is illustrated with political developments in the US (Bill Clinton as a New Democrat) & Western European democracies, & in a discussion of a manifesto by Gerhard Schroder (Germany's chancellor) & Tony Blair (UK prime minister) issued in June 1999 & stating that all social policy instruments must improve life chances, encourage self-help, & promote personal responsibility. It is noted that the Third Way reconciles economic liberalism with social democracy, as both share similar attitudes to the individual, market forces, international trade, the role of state, & gender equality. 43 References. Z. Dubiel
Ideja trećeg puta smatra se značajnom promjenom gledanja na društvo i politiku. Za formiranje ideje podjednako je zaslužna politička praksa i nastanak novih teorijskih koncepcija od kojih se posebno ...analizira koncepcija A. Giddensa i njegov utjecaj na politiku trećeg puta. Najznačajniji smisao te teorijske koncepcije njeno je formuliranje osnovnih promjena modernog društva, a njena najznačajnija posljedica je redefiniranje i transformacija socijalne države. U tome nestaju ideološke i koncepcijske razlike između liberalizma i socijaldemokracije. Upozorava se na pokušaje internacionalizacije politike trećeg puta približavanjem zemalja u kojima se na vlasti nalaze socijalni reformatori. Posebno se analizira formulacija trećeg puta u radovima T. Blaira i njegov zajednički manifest s G. Schröderom. U članku se razmatraju i teorijske koncepcije A. Giddenssa, osobito njegovo shvaćanje teorije društvene strukturacije i pronalaze veze između njegovih ranijih radova i sadašnje formulacije problema nove socijalne stratifikacije, globalizacije, novog društva rizika i novih oblika individualizacije. U drugom dijelu rada razmatraju se osnovni pojmovi i teze teorije trećeg puta. Analizira se pojam i socijalne posljedice procesa globalizacije. Globalizacija nije svodiva na njene ekonomske i političke aspekte, budući da su njene posljedice evidentno društvene. Razmatra se i novo određenje demokracije i nova uloga civilnog društva u dinamiziranju demokracije. Upozorava se na značenje socijalnog partnerstva u djelovanju moderne države te na proces individualizacije. Autor smatra da se u određenju pojma trećeg puta radi o rekonceptualizaciji političkih prioriteta. Upozorava da se politički prioriteti mijenjaju te da treći put prepoznaje sasvim praktične i pozitivne posljedice neoliberalnih reformi i ne želi se odreći tih uspjeha, ali uz to pokazuje senzibilnost prema socijalnim posljedicama. Smatra da i liberalizam i socijaldemokracija iz krize smisla i ciljeva svoje političke filozofije izlaze redefinirajući svoje pokrete i politička polazišta prema novim fenomenima suvremenog svijeta. U prepoznavanju novih znakova vremena, novih i budućih problema, novih i osvježenih političkih programa više je sličnosti nego razlika. I liberali i socijaldemokrati na sličan način rekonceptualiziraju promjene modernog svijeta: globalizaciju smatraju pozitivnom i potiču slobodu trgovine, individualizaciju smatraju neizbježnom i poželjnom, potiču emancipaciju žena i slobodu individualnog izbora, demokratizaciju, ideologije smatraju dogmatskim teretima, traže načine da se približe civilnom društvu i smatraju birokraciju (i državnu i stranačku) prevladanom i negativnom.
Zločin, smisao kazne i pomirenje Kregar, Josip
Procesuiranje ratnih zločina - Jamstvo procesa suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj,
2014
Book Chapter
Neki je dan u moju sobu došao jedan student. Osamnaest, devetnaest godina. Mlad, brada mu raste neravnomjerno, nosi jeftinu majicu i stare cipele. Nije se ni rodio kada je bio rat. Naivno i ...jednostavno me upitao: ‘’Zašto smo uvjereni da kazne popravljaju ljude?’’ Rekao je da je protiv osvete i smrtne kazne - ne zvučeći pritom osobito uvjerljivo - i upitao: ‘’Zar je zatvor jedini izbor i prava kazna jer koliko se osuđenih uistinu kaje zbog onoga što su učinili?’’ Sa zgražanjem je spomenuo one koji dok odslužuju kaznu brišu prašinu s knjiga ili gule krumpire, čekajući protek vremena. Osuđeni su, ali je društvena sramota izostala. Štoviše, neki od njih i dalje su respektirani članovi zajednice, a ne bi se moglo reći ni da im je materijalni status osobito poljuljan. Smisao je kazne, govorim mu malo svisoka, da bude generalna prevencija; kazna je poruka svima da će stroga pravna norma (ius cogens) biti primijenjena na svakog tko krši zakon. Taj strah od kazne trebao bi spriječiti ljude da krše zakon jer će, ako ga prekrše, trpjeti bol i štetu oduzimanjem slobode ili nekog dobra. Upravo kroz bol i štetu koju trpi izdržavajući kaznu koja mu je presuđena, prekršitelj ima mogućnost shvatiti da je učinio nešto loše te da se treba popraviti, vratiti u društvo i poštovati njegove norme.
PDF
