The purpose of this paper is to contribute to the understanding of the open access culture and its impact on the use of Open Educational Resources (OER). There are many examples of using the term ...“open access culture”, but without giving an explicit description of it. The aim of this research is to offer conceptualization of the open access culture, identify its main components, and determine the impact of this variable on the intention to use and the actual use of Open Educational Resources by the members of public higher education institutions in Croatia. The sample consisted of 427 respondents. Keeping in mind that culture has a significant impact on the behaviour of an individual, but it also manifests itself through this behaviour, the research model will be proposed. The variable “open access culture” will be observed on a personal, professional and organizational level and it will include attitudes, perception, norms and politics towards open access to scientific and educational content and knowledge sharing. For the purpose of this study a questionnaire was prepared. Each part of the variable “open access culture”, as well as the intention to use and the actual use of OER, has been tested using a set of statements with answers on a 5-degree Likert type scale. The respondents have expressed a moderate open access culture. The actual use of OER, as well as the intention to use OER, is also in the middle of measurement scale. In order to achieve the aim of this research, three main hypotheses have been proposed. The results of multiple regression analysis show that the proposed model with predictor variable “open access culture” has a significant prognostic value on the intention to use and the actual use of OER, with a stronger influence on the intention to use OER. Considering the individual influence of the components of the predictor variable, the open access culture at professional level has the strongest influence on the intention to use and the actual use of OER.
Svrha rada je pridonijeti razumijevanju kulture otvorenog pristupa i njenog utjecaja na korištenje otvorenih obrazovnih sadržaja (OER). Postoje mnogi primjeri upotrebe pojma “kultura otvorenog pristupa”, ali bez eksplicitnog objašnjenja što se pod time podrazumijeva. Cilj ovog rada je rasvijetliti tumačenje kulture otvorenog pristupa, identificirati njene glavne komponente i odrediti utjecaj ove varijable na namjeru ponašanja i stvarnu uporabu otvorenih obrazovnih sadržaja kod
članova visokoškolskih institucija. Uzorak su činila 427 ispitanika. Imajući na umu da kultura ima značajan utjecaj na ponašanje pojedinca, ali se manifestira kroz to ponašanje, predložen je model istraživanja u kojem se testira utjecaj kulture otvorenog pristupa na namjeru korištenja i stvarno korištenje otvorenih obrazovnih sadržaja. Varijabla
“kultura otvorenog pristupa” promatra se na osobnoj, profesionalnoj i organizacijskoj razini, a uključuje stavove, percepciju, norme i politiku prema otvorenom pristupu znanstvenim i obrazovnim sadržajima i razmjeni znanja. Anketni upitnik izrađen je za potrebe ovog istraživanja. Svaki dio varijable “kultura otvorenog pristupa” testiran je pitanjima kojima su ispitanici izrazili svoju razinu slaganja na ljestvici Likertovog tipa. Ispitanici su iskazali umjerenu kulturu otvorenog pristupa, a namjera i stvarna uporaba OER-a je također u sredini ljestvice mjerenja. U skladu s ciljem istraživanja predložene su
tri glavne hipoteze. Rezultati višestruke regresijske analize pokazuju da predloženi istraživački model s prediktorskom varijablom “kultura otvorenog pristupa” ima značajnu prognostičku vrijednost za namjeru i stvarnu uporabu OER-a, a jači utjecaj prediktorska varijabla ima na namjeru korištenja OER-a. Gledajući pojedinačni utjecaj komponenti prediktorske varijable, kultura otvorenog pristupa na profesionalnoj razini ima najveći utjecaj na namjeru i stvarnu uporabu OER-a.
Problemsko područje rada je informiranje i manipulacije informacijama. Fokus se stavlja na informacijske poremećaje i prepoznavanje lažnih vijesti jer to postaje sve veći problem, posebno u ...digitalnim medijima koji omogućuju njihovo viralno širenje. U radu su opisane vrste informacijskih poremećaja, s naglaskom na dezinformacije i
lažne vijesti koje se najčešće objavljuju s ciljem manipulacije javnošću. Osim njih, terminološki se determiniraju pojmovi misinformacija, malinformacija i infodemija. Analiziraju se načini širenja lažnih vijesti, od onih koje šire ljudi – najčešće putem društvenih mreža, pa do upotrebe „botova“. Da bi se što bolje prepoznali
informacijski poremećaji, te na pravilan način reagiralo na njih, iznose se smjernice i alati koji omogućuju provjeru istinitosti informacijskih sadržaja. Dostupna istraživanja ukazuju da je prisutnost lažnih vijesti u medijskom prostoru globalan problem, pogotovo u vrijeme
pandemije koronavirusa, ali nije zastupljen u svim zemljama istim intenzitetom. Hrvatska se navodi kao zemlja čiji stanovnici znaju izbjegavati lažne vijesti. Vlastitim istraživanjem dobio se uvid u učestalost i najčešće oblike informiranja kod studenata, te njihovu sposobnost prepoznavanja lažnih vijesti. Studenti preferiraju informiranje putem digitalnih medija (web, društvene mreže), dok je upotreba tradicionalnih medija značajno manja. Smatraju da su najpouzdaniji izvor informacija televizija i radio, a internet (izuzimajući društvene mreže) je na drugom mjestu. Iako smatraju da su uspješni u prepoznavanju lažnih vijesti, iskazali su značajno manju stvarnu sposobnost njihovog prepoznavanja.
The problem area of this paper is informing and information manipulation. The paper studies the issues on information disorder and identifying fake news, as it is becoming a growing problem, especially in digital media that allow their viral dissemination. The paper describes the types of information disorders, with an emphasis on disinformation and fake news that are most often published with the aim of manipulating the audience. In addition, the terms misinformation, malinformation and infodemic are terminologically determined. The work analyses the ways of fake news spreading, from those spread by people – most often through social networks, to the use of computer programs (bots). In order to properly identify and respond to information disorders, guidelines and tools providing credibility verification of information content (online fact-checkers) are presented. Available researches suggest that the presence of fake news throughout the media is a growing global problem, especially at the time of the coronavirus pandemic, but it is not equally present in the countries worldwide. Croatia is mentioned as a country where people are able to recognize fake news. This original research provides the insight into the frequency and the most common ways the students get information, as well
as their ability to identify fake news. Students prefer to be informed through digital media, while the use of traditional media is significantly less common. They consider television and radio to be the most reliable sources of informing, while the Internet (excluding social
networks) comes second. Although most students consider themselves successful at recognizing fake news, the research findings indicate that
their real ability to do so is significantly lower.
Usporedba sustava za upravljanje voznim parkom Škabić, Barbara; Krelja Kurelović, Elena; Tomljanović, Jasminka
Zbornik Veleučilišta u Rijeci,
05/2018, Volume:
6, Issue:
1
Journal Article, Paper
Peer reviewed
Open access
Upotreba sustava za upravljanje voznim parkom značajno olakšava i unaprjeđuje organizaciju rada i samo poslovanje suvremenih transportnih poduzeća. Takvi sustavi omogućuju automatizaciju i ...optimizaciju poslovnih procesa povezujući sve segmente poslovanja (disponiranje, nabavu, komunikaciju, navigaciju, računovodstvo i financije) u učinkovitu cjelinu koristeći pritom suvremena tehnološka rješenja kao što su satelitski sustav navigacije, mobilnu tehnologiju, bežičnu komunikaciju i prijenos podataka, računarstvo u oblaku te telemetriju (sonde i senzori u vozilima, uređaji za udaljenu dijagnostiku). Sustavi za upravljanje voznim parkom u svakom trenutku mogu odrediti položaj vozila u realnom vremenu, obaviti daljinsku kontrolu vozila i vršiti razna mjerenja, bilježiti i optimizirati rute, pratiti radno vrijeme vozača, pratiti troškove vozila i cijelog voznog parka te arhivirati prikupljene podatake radi njihovog naknadnog pretraživanja, analiziranja
i stvaranja različitih izvještaja. Rad donosi komparativnu analizu triju takvih sustava (Mobilisis, CVS Mobile i My GPS) koja proizlazi iz njihovog stvarnog korištenja u transportnom poduzeću. Aplikacije se analiziraju i uspoređuju s obzirom na mogućnosti prilagodbe sučelja, načina praćenja vozila, generiranja izvještaja, praćenje i kontrolu potrošnje goriva i ostalih troškova, izradu radnih naloga i putnih naloga te dostupnih oblika komunikacije između vozača i disponenata. Utvrđeno je da sustav Mobilisis daje najobuhvatnije rješenje, iako najskuplje, sve potrebne funkcionalnosti ima My GPS po znatno nižoj cijeni, a nedostatak CVS Mobile je u nemogućnosti izrade putnih naloga.
The use of the fleet management system significantly facilitates and improves the organization and business of modern transport companies. The fleet management system enables automation and business process optimization by linking all segments of business (disposition, procurement, communication, navigation, accounting and finances). They use modern technology solutions such as satellite navigation system, mobile technology, wireless communication and data transfer, cloud computing and telemetry (vehicle sensors, remote diagnostics devices). The fleet management system can determine the position of any vehicle in
real time, make remote control of a vehicle and perform various measurements, record and optimize routes, monitor the driver’s working hours, monitor costs (fuel and other), store the collected data for their search, analysis, and creating reports. The paper provides a comparative analysis of three fleet management systems (Mobilisis, CVS Mobile and My GPS) based on their real use in a transport company. The systems are analyzed and compared according to interface customization, vehicle tracking, reports, fuel consumption monitoring and cost control, work order and travel warrant, and by communication between drivers and disponent. It has been found out that Mobilisis provides the most comprehensive solution, although the most expensive one, while My GPS has all the necessary functionality at a much lower price, and a disadvantage of CVS Mobile is the inability to make travel warrants.
Rad se bavi primjenom IKT-a u turizmu, odnosno istražuje uporabu online rezervacijskih sustava kod ponude smještajnih kapaciteta u segmentu agroturizma i ruralnih obiteljskih hotela u Istri. Ciljevi ...istraživanja su utvrditi kako vlasnici agroturizma i ruralnih obiteljskih hotela prodaju svoje smještajne kapacitete i upravljaju rezervacijama, koje online rezervacijske sustave koriste i jesu li zadovoljni njima. U teorijskom dijelu rada iznose se prednosti uporabe IKT-a u poslovnim procesima iz oblasti turizma, s naglaskom na informatizaciju ureda za rezervacije hotelskih smještajnih kapaciteta i pojave online rezervacijskih sustava. Razmatraju se prednosti uporabe online rezervacijskih sustava kako za poslovne subjekte tako i za krajnje korisnike. Relevantna istraživanja ukazuju na porast tržišta online rezervacija diljem svijeta, što se odražava i na hrvatski turizam. No u ponudi najpoznatijih online rezervacijskih sustava, poput Booking.com, TripAdvisor, Expedia, Hotels.com, Agoda i drugih, najviše je zastupljen hotelski smještaj, zatim privatni apartmani, a najčešće ne postoji kategorija za pretraživanje objekata agroturizma i ruralnog turizma. Za razliku od njih, Airbnb.com nudi isključivo privatni smještaj. Upravo njega vlasnici agroturizma i ruralnih obiteljskih hotela u Istri najviše
koriste za distribuiranje vlastite turističke ponude i prodaju smještajnih kapaciteta, a slijede Booking.com i TripAdvisor. Ovo istraživanje pokazalo je da su kapaciteti objekata agroturizma i ruralnih obiteljskih hotela u Istri u velikoj mjeri dostupni na internetu putem vlastitih mrežnih stranica, te je 84 % takvih objekata moguće rezervirati internetom. Ispitanici su iskazali visoko zadovoljstvo korištenim online rezervacijskog sustava, iako velik udio njih vodi evidenciju rezervacija i u papirnatom obliku.
This paper focuses on the application of ICT in tourism, i.e. it examines the use of online booking systems in terms of offer of accommodation capacities in agritourism and rural family hotels in Istria. This research seeks to determine how the owners of rural family hotels and agritourism sell their accommodation capacities and manage their bookings, what online booking systems they use and whether they find them satisfactory. In the theoretical part of this paper, the advantages of ICT in the business processes in tourism are presented with the emphasis on the computerization of booking offices of hotel accommodation capacities and the emergence of online booking systems. The advantages of online booking systems for business entities and end users are analyzed. Relevant research shows growth in the online booking
market around the world, which is consequently also reflected on tourism in Croatia. However, the most popular online booking systems like Booking.com, TripAdvisor, Expedia, Hotels.com, Agoda and others offer mostly hotel accommodation followed by private apartment accommodation, and usually there is no search category for agritourism and rural tourism facilities. Unlike other booking systems, Airbnb.com, offers exclusively private accommodation. It is the most widely used booking system by the agritourism and rural family hotel owners in Istria for the distribution of their tourist offer and the selling of their accommodation capacities, followed by Booking.com and TripAdvisor.
This research has shown that the agritourism and rural family hotel facilities in Istria are widely available online via owners’ web pages, with 84 % of these facilities available for online bookings. The participants have expressed high satisfaction with the online booking system they use, although many of them keep records of the bookings in the written form as well.
The paper provides a comparative analysis of blended learning versus fully online learning of informatics course using Arduino. The aim of the research is to find out which teaching method leaves ...students more satisfied in learning the basics of electronics and programming. Until the Covid-19 pandemic, teaching took place in a computer classroom, with project-based learning in teams, while all teaching materials were uploaded to Moodle e-course. The advantages of blended learning on Arduino projects are active learning by doing, student collaboration and peer learning, the physical presence of the teacher with his immediate feedback and support. The disadvantages are the limited time to complete the Arduino projects, the need for a sufficient number of Arduino kits, the possibility of hardware failure, and the uneven contributions of student team members. Due to the transition to fully online teaching during the Covid-19 pandemic, the Autodesk Tinkercad Circuits web-based software was chosen. This software provides a virtual Arduino simulator for creating, programming and testing Arduino circuits, and managing a virtual classroom. The advantages of online learning with Arduino are increased effort and motivation of individual students, avoidance of electronic component failures and reduced frustration due to errors. The disadvantages are technical problems, communication problems, such as the lack of direct contact with the teacher and each other, and the lack of development of practical skills. Nevertheless, the research of two generations of first-year students of informatics (N=72) shows that they are more satisfied with online learning on Arduino projects than with blended learning, and this difference is statistically significant (t(70)=3.91; p<0.01). Therefore, Tinkercad Circuits can be used as an educational tool in regular classes to make learning the basics of electronics and programming more interesting and successful.
Svrha rada je pridonijeti razumijevanju kulture otvorenog pristupa i njenog utjecaja na korištenje otvorenih obrazovnih sadržaja (OER). Postoje mnogi primjeri upotrebe pojma “kultura otvorenog ...pristupa”, ali bez eksplicitnog objašnjenja što se pod time podrazumijeva. Cilj ovog rada je rasvijetliti tumačenje kulture otvorenog pristupa, identificirati njene glavne komponente i odrediti utjecaj ove varijable na namjeru ponašanja i stvarnu uporabu otvorenih obrazovnih sadržaja kod članova visokoškolskih institucija. Uzorak su činila 427 ispitanika. Imajući na umu da kultura ima značajan utjecaj na ponašanje pojedinca, ali se manifestira kroz to ponašanje, predložen je model istraživanja u kojem se testira utjecaj kulture otvorenog pristupa na namjeru korištenja i stvarno korištenje otvorenih obrazovnih sadržaja. Varijabla “kultura otvorenog pristupa” promatra se na osobnoj, profesionalnoj i organizacijskoj razini, a uključuje stavove, percepciju, norme i politiku prema otvorenom pristupu znanstvenim i obrazovnim sadržajima i razmjeni znanja. Anketni upitnik izrađen je za potrebe ovog istraživanja. Svaki dio varijable “kultura otvorenog pristupa” testiran je pitanjima kojima su ispitanici izrazili svoju razinu slaganja na ljestvici Likertovog tipa. Ispitanici su iskazali umjerenu kulturu otvorenog pristupa, a namjera i stvarna uporaba OER-a je također u sredini ljestvice mjerenja. U skladu s ciljem istraživanja predložene su tri glavne hipoteze. Rezultati višestruke regresijske analize pokazuju da predloženi istraživački model s prediktorskom varijablom “kultura otvorenog pristupa” ima značajnu prognostičku vrijednost za namjeru i stvarnu uporabu OER-a, a jači utjecaj prediktorska varijabla ima na namjeru korištenja OER-a. Gledajući pojedinačni utjecaj komponenti prediktorske varijable, kultura otvorenog pristupa na profesionalnoj razini ima najveći utjecaj na namjeru i stvarnu uporabu OER-a.
Utemeljenost rada leži u inicijativi otvorenog pristupa znanstvenim informacijama (budimpeštanska i berlinska deklaracija, Pantonov princip) kao i u pariškoj deklaraciji o otvorenom pristupu ...obrazovnim resursima (OER). Fokus rada je na uporabi otvorenog pristupa znanstvenim i obrazovnim sadržajima od strane akademske zajednice, s naglaskom na njihovu aktivnu participaciju, tj. publiciranje. Kod publiciranja u otvorenom pristupu treba razlikovati „zlatni put“ (elektroničke časopise) i „zeleni put“ (načelo samoarhiviranja, npr. repozitoriji). Kad je riječ o otvoreno dostupnim obrazovnim resursima, osnovna nit vodilja je realizirati pravo svakog pojedinca na informaciju i obrazovanje, što je ključno za društvo znanja. Pri tome treba razlikovati otvorene obrazovne resurse od otvorenih e-tečajeva i otvorenog obrazovanja. Karakteristično za OER je da su u digitalnom obliku te da se mogu slobodno preuzimati, koristiti, preslikavati, mijenjati, dalje distribuirati i dijeliti; koriste se u svrhu poučavanja, učenja i istraživanja, a najčešće se ustupaju uz licenciju Creative Commons. U radu se analiziraju rezultati pilot-istraživanja čiji je cilj utvrditi zastupljenost uporabe i objavljivanja otvoreno dostupnih znanstvenih i obrazovnih resursa u odnosu na one s ograničenim pristupom, na nekolicini hrvatskih visokoškolskih ustanova. Utvrđeno je da su ispitanici s veleučilišta ostvarili veću razinu dostupnosti obrazovnih resursa od onih sa sveučilišta. Rezultati također ukazuju da ispitanici za potrebe vlastitog usavršavanja više koriste informacijske resurse s otvorenim nego ograničenim pristupom, ali se radovi više publiciraju u klasičnim nego u otvorenim publikacijama. Za šire prihvaćanje otvorenog pristupa u akademskoj zajednici potrebno je strateško planiranje na institucionalnoj i nacionalnoj razini.
U radu se govori o nastavi informatike s naglaskom na njenu odgojnu komponentu koja pos¬taje sve važnija zbog sveprisutnosti informacijsko – komunikacijske tehnologije s kojom se djeca sus¬reću od ...najranijeg djetinjstva. Smatramo da je upravo odgojna komponenta zapostavljena, kako u nastavi općenito tako i u nastavi informatike. Učitelji informatike imaju obavezu i odgovornost obra¬zovati ali i odgajati svoje učenike da postanu sposobni uočiti dobre i loše oblike primjene informacij¬sko-komunikacijske tehnologije, te je koristiti na konstruktivan i društveno prihvatljiv način, za vlastiti razvoj, u skladu sa svojim interesima i potrebama. Rad donosi opis različitih mogućnosti odgojnog djelovanja kroz nastavu informatike, u cilju prevencije i podizanja razine svijesti, vezano za ključne probleme uporabe informacijsko-komunikacijske tehnologije. Ujedno se razmatraju i odgojni utjecaji nastavnika informatike koji izlaze iz okvira računalne učionice time što se sele u virtualni svijet.
Posljednjih godina razvoj informacijske tehnologije ide u pravcu „računarstva u oblaku“ koje se sve više prihvaća
i ima široku primjenu u različitim područjima, pa tako i u obrazovanju, stoga se ovaj ...rad fokusira na mogućnosti
primjene računarstva u oblaku u visokoškolskim ustanovama te razmatra spremnost studenata za primjenu
ove inovativne tehnologije. Rad se bavi jednim od modela računarstva u oblaku, „softver kao usluga“ (SaaS), jer
se polazi od pretpostavke da su studenti često mobilni, te da imaju potrebu pristupati aplikacijama i podacima
s raznih uređaja i lokacija. Motivacija i percepcija dva su važna faktora koji utječu na ponašanje, pa time
pridonose uporabi nove tehnologije. Upravo su zbog toga ciljevi rada utvrditi motivaciju i percepciju studenata
prema aplikacijama u oblaku te učestalost njihova korištenja, kao i korelaciju među navedenim varijablama.
Rezultati istraživanja pokazali su da postoji statistički značajna razlika i u motivaciji i u percepciji aplikacija u
oblaku između studenata sa studija informatike i ostalih studijskih programa Veleučilišta u Rijeci. S obzirom na
broj računala i mobilnih uređaja s kojih pristupaju internetu, utvrđena je statistički značajna razlika u motivaciji
za uporabu usluga u oblaku, dok na percepciju to nije imalo značajan utjecaj. Potvrđena je pozitivna korelacija
između motivacije i uporabe aplikacija u oblaku, te percepcije i uporabe aplikacija u oblaku. Od najpoznatijih
aplikacija u oblaku najviše se koriste one za komunikaciju i druženje, a najmanje uredske aplikacije.
PDF
