Although breast cancer (BC) occurs more often in older women, it is the most commonly diagnosed malignancy in women of childbearing age. Owing to the overall advancement of modern medicine and the ...growing global trend of delaying childbirth until later age, we find ever more younger women diagnosed and treated for BC who have not yet completed their family. Therefore, fertility preservation has emerged as a very important quality of life issue for young BC survivors. This paper reviews currently available options for fertility preservation in young women with early-stage BC and highlights the importance of a multidisciplinary approach to fertility preservation as a very important quality of life issue for young BC survivors. Pregnancy after BC treatment is considered not to be associated with an increased risk of BC recurrence; therefore, it should not be discouraged for those women who want to achieve pregnancy after oncologic treatment. Currently, it is recommended to delay pregnancy for at least 2 years after BC diagnosis, when the risk of recurrence is highest. However, BC patients of reproductive age should be informed about the potential negative effects of oncologic therapy on fertility, as well as on the fertility preservation options available, and if interested in fertility preservation, they should be promptly referred to a reproductive specialist. Early referral to a reproductive specialist is an important factor that increases the likelihood of successful fertility preservation. Embryo and mature oocyte cryopreservation are currently the only established fertility preservation methods but they require ovarian stimulation (OS), which delays initiation of chemotherapy for at least 2 weeks. Controlled OS does not seem to increase the risk of BC recurrence. Other fertility preservation methods (ovarian tissue cryopreservation, cryopreservation of immature oocytes and ovarian suppression with gonadotropin-releasing hormone agonists) do not require OS but are still considered to be experimental techniques for fertility preservation.
Cilj istraživanja: Utvrditi trenutačnu prevalenciju znatnoga nutritivnog rizika među onkološkim bolesnicima u Republici Hrvatskoj. Ispitanici i metode: Ova presječna studija ugniježđena je u ...prospektivnu kohortnu studiju Sekcije mladih onkologa HDIO-a HLZ-a, koja je provedena u Hrvatskoj tijekom 2017. godine na susljednom uzorku onkoloških bolesnika biranome prema redoslijedu dolaska na liječenje. Nutritivni probir proveli smo uporabom upitnika za procjenu nutritivnog rizika NRS-2002. Prema njemu, bolesnik se smatra nutritivno ugroženim ako je rezultat ≥ 3. Rezultati: U istraživanje je uključeno 275 bolesnika, medijana (interkvartilnog raspona) dobi od 61 godine (51 – 68), među kojima je bila 161 žena (58,5%). Bolesnici su liječeni u jedanaest onkoloških centara u Hrvatskoj. U 60 bolesnika (21,8%; 95%-tni CI 17,1 – 27,2%) utvrđen je znatan nutritivni rizik (NRS-2002 ≥ 3) koji indicira potrebu za nutritivnom intervencijom. Bilo kakvu nepovoljnu promjenu tijekom 30 dana prije uključivanja, dakle, gubitak tjelesne mase ili smanjen unos hrane, primijetilo je 127 (46,2%) sudionika. Zaključak: Naše istraživanje potvrdilo je da znatan broj onkoloških bolesnika u Hrvatskoj ima neki stupanj nutritivnog rizika te da je u više od četvrtine potrebna nutritivna intervencija. Nutritivni probir prvi je korak u dugoročnoj kontroli komplikacija vezanih uz promijenjen
unos hrane i nutritivni rizik, kao i pri poboljšanju kvalitete života onkoloških bolesnika te prognoze ishoda bolesti pa bi ga, s obzirom na prikazane rezultate, trebalo rutinski provoditi.
Premda se karcinom dojke češće javlja u starijoj životnoj dobi, to je i najučestaliji malignitet u žena reproduktivne dobi. Zbog sveukupnog napretka moderne medicine i rastućeg globalnog trenda ...odgađanja rađanja djece za kasniju dob suočavamo se sa sve više mladih žena s dijagnosticiranim i liječenim karcinomom dojke koje još nisu kompletirale obitelj. Stoga je područje očuvanja plodnosti postalo jako bitno u očuvanju kvalitete života mladih žena koje su preboljele karcinom dojke. Ovaj rad iznosi trenutno dostupne metode za očuvanje plodnosti u mladih žena s ranim karcinomom dojke i ističe važnost
multidisciplinarnog pristupa u očuvanju plodnosti kao bitnog čimbenika kvalitete života tih žena. Smatra se da trudnoća nakon karcinoma dojke nije povezana s povišenim rizikom od recidiva pa stoga ne treba obeshrabriti žene koje žele ostvariti trudnoću nakon provedenog onkološkog liječenja. Danas se preporuča pričekati s trudnoćom barem 2 godine nakon postavljene dijagnoze za vrijeme kada je rizik od povrata bolesti najveći. No, isto tako bi bolesnice reproduktivne dobi trebalo obavijestiti o mogućem negativnom učinku onkološke terapije na plodnost te o dostupnim metodama očuvanja plodnosti i u slučaju zainteresiranosti za očuvanje plodnosti bolesnice treba žurno uputiti reproduktivnom specijalistu. Rano upućivanje reproduktivnom specijalistu je bitan čimbenik koji povećava izglede za uspješno očuvanje plodnosti. Krioprezervacija embrija i zrelih oocita su trenutno jedine standardne metode očuvanja plodnosti koje zahtijevaju stimulaciju ovarija kojom se odgađa početak kemoterapijskog liječenja barem 2 tjedna. Smatra se da kontrolirana stimulacija ovarija ne povećava rizik od povrata karcinoma dojke. Druge metode očuvanja plodnosti (krioprezervacija tkiva jajnika, krioprezervacija nezrelih oocita,
ovarijska supresija GnRH agonistima) ne zahtijevaju primjenu ovarijske stimulacije, ali se i dalje smatraju eksperimentalnim metodama za očuvanje plodnosti.
Sustavno citotoksično kemoterapijsko liječenje zloćudnih tumora ne ispunjava u potpunosti svoj cilj zbog prisutne kemorezistencije tumorskih stanica na primjenjenu terapiju. Kemorezistencija je ...kompleksna i uzrokovana brojnim mehanizmima koji mijenjaju koncentraciju lijeka u stanici, promjenama u ekspresiji epidermalnog čimenika rasta i aktivacije unutarstaničnih signalnih puteva PI3K/Akt i MAPK. Čimbenik kemorezistencije je porast antioksidativnog enzima glutationa i glutation-S transferaze te prisustvo matičnih stanica karcinoma koje značajno bolje štite DNA od oštećenja. Osim staničnih
čimbenika, na rezistenciju utječe ekstracelularna hipoksija i acidoza te autofagija.
Prevladavanje kemorezistencije moguće je primjenom nanomehanizama u dostavi lijekova u tumorske stanice, inhibitorima autofagije antimalaricima klorokinom i hidroksiklorokinom te biljnim polifenolima.
Poznavanjem mehanizama kemorezistencije i njezinim nadilaženjem moguće je poboljšati dobrobit antitumorskog liječenja.
Taksani u liječenju ranog raka dojke Tečić Vuger, Ana; Pavlović, Mirjana; Lonjak, Nikolina ...
Libri Oncologici,
07/2018, Volume:
46, Issue:
1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Taksani su nezamjenjivi lijekovi u liječenju mnogih solidnih tumora. U karcinomu dojke predstavljaju okosnicu adjuvantne terapije i važna su opcija u liječenju uznapredovale i metastatske bolesti. Od ...njihovog otkrića 1960-ih prošli su dugi put kliničkog razvoja i pozicioniranja u kliničkoj praksi liječenja ranog raka dojke. Taksani pripadaju četvrtoj skupini citotoksičnih lijekova koji djeluju kao inhibitori mitoze, koji uzrokuju smrt stanice u metafazi. Klinička istraživanja provedena
na bolesnicama s karcinomom dojke procjenjivala su različite kombinacije drugih kemoterapeutika s taksanima, različite načine primjene, djelotvornost različitih kemoterapijskih protokola koji uključuju taksane u različitim podtipovima i stadijima bolesti te učinkovitosti pojedinih taksana u usporedbi s drugim. Na temelju rezultata tih pokusa, danas relevantne globalne onkološke udruge preporučuju uporabu taksana u liječenju ranog raka dojke, pokazujući njihovu značajnu korist u ukupnom smanjenju rizika od smrti i povrata bolesti za 20-30% u odnosu na protokole bazirane samo na antraciklinu. Svrha ovog pregleda literature je pružanje sveobuhvatne informacije o razvoju taksana i njihove pozicije u rutinskoj svakodnevnoj kliničkoj praksi.
PDF
