Međusektorska suradnja složen je proces u kojem sudjeluju različiti sustavi sa svojim složenostima i zasebnim protokolima kroz par- tnerski odnos, dijeleći odgovornosti i dobrobiti. U razvojnom ...sistemskom modelu rane intervencije, međusektorska suradnja podra- zumijeva povezanost sustava zdravstva, socijalne skrbi i odgojno-obrazovnog sustava. U Republici Hrvatskoj taj vid suradnje nije zaživio na razini na kojoj bi to bilo potrebno kako bi cijeli sustav adekvatno funkcionirao. Upravo zbog toga obitelji djece s neurora- zvojnim rizikom i razvojnim teškoćama često su prepušteni sami sebi te tragaju za podrškom i terapijom. Cilj: Cilj ovog rada je prikaz modela povezivanja zdravstvene ustanove, odnosno pedijatara doma zdravlja i stručnjaka ustanove socijalne skrbi koja pruža usluge rane intervencije (RI) te ispitati ubrzava li navedena suradnja uključenje obitelji u sustav podrške i usluge RI. Metode: Suradnja se provodila putem zaštićene virtualne komunikacije, pri čemu su pedijatri izravno usmjeravali obitelji djece kod koje je utvrđeno određeno odstupanje od tipičnog razvoja prema socijalnoj ustanovi, pružatelju RI, gdje su stručnjaci timskom razvojnom procjenom proveli trijažu. Rezultati: Obuhvaćeno je 27 djece i njihovih obitelji te se pokazalo kako je navedena suradnja dovela do ubrzanja dobivanja podrške za obitelj u prosjeku za 72 dana. Također se pokazalo da je neizravno došlo i do ubrzanja administrativnih procedura prilikom ostva- rivanja prava na uslugu RI za 13 dana. Zaključak: Rezultati pokazuju pozitivan učinak međusektorske suradnje i povezivanja kroz sustav razmjene informacija putem zašti- ćenih tehnologija.
Cross-sectoral cooperation is a complex process involving different systems with their complexities and separate protocols through partnership, sharing responsibilities and benefits. In the ...developmental system model of early intervention, cross-sectoral coopera- tion implies the connection between the health care system, social welfare and the educational system. In the Republic of Croatia, this type of cooperation has not come to life at the level that would be necessary for the entire system to function adequately. This is why families of children with neurodevelopmental risk and developmental difficulties are often left to fend for themselves and seek support and therapy. Objective: The aim of this paper is to present a model of connecting the health institution, the paediatrician of the health center and the experts of the social care institution that provides early intervention services (EI), and to examine whether this cooperation ac- celerates family involvement in EI support and services. Methods: The collaboration was conducted through secure virtual communication, with paediatricians directing families of chil- dren with a certain deviation from typical development to a social institution, the EI provider, where experts conducted triage by team development assessment. Results: 27 children and their families were included and it was shown that the mentioned cooperation led to the acceleration of obtaining support for the family in an average of 72 days. It also turned out that there was an indirect acceleration of administrative procedures in exercising the right to EI service in 13 days. Conclusion: The results show a positive effect of cross-sectoral cooperation and networking through a system of information ex- change through secured technologies.
VIRTUAL SUPPORT TO FAMILIES OF CHILDREN WITH DISABILITIES DURING THE COVID-19 PANDEMIC ABSTRACT The COVID-19 pandemic has brought many changes in our lives. Parents of children with disabilities were ...unable to go to therapy, due to strict physical distancing measures and other necessary epidemiological measures to prevent disease transmission. Numerous challenges have emerged that need to be addressed, a global crisis has been created, which has and will continue to have a profound impact on all areas of life. The aim of this study was to examine the satisfaction of parents of children with disabilities, included in the Early Intervention Program within the Rehabilitation Center Zagreb, who obtained on-line professional support. The study was conducted with a sample of 24 parents of children with disabilities, who participated in individual or group online work during a COVID-19 pandemic. An online survey questionnaire and descriptive statistic were applied. Research has shown that most parents, although satisfied with the online services and support, prefer to choose face-to-face therapy. This paper presents evidence of online work through communication technologies, highlights the challenges and risks associated with online methods, and raises questions about the ways to provide intervention and support to parents with the aim to develop their skills and competencies guided by professionals to improve the quality of life of children and families. Key words: COVID-19 pandemic; early intervention; face-to-face therapy; parental satisfaction; virtual support
Pandemija izazvana korona virusom unijela je brojne promjene u živote ljudi. Roditelji djece s teškoćama u razvoju nisu bili u mogućnosti odlaziti na tretmane, zbog strogih mjera fizičkog ...distanciranja i drugih nužnih epidemioloških mjera zbog sprečavanja prijenosa bolesti. Pojavili su se brojni izazovi na koje se trebalo odgovoriti, stvorila se globalna kriza, koja ima i nastavit će duboko utjecati na sva područja života. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati zadovoljstvo roditelja djece s teškoćama u razvoju, uključene u program Rane intervencije u sklopu Centra za rehabilitaciju Zagreb dobivenom stručnom podrškom na daljinu. Ispitivanje je provedeno s uzorkom od 24 roditelja djece s teškoćama u razvoju, koja su sudjelovala u individualnom ili grupnom radu na daljinu tijekom pandemije zbog korona virusa. Primijenjen je online anketni upitnik i deskriptivna statistička obrada. Istraživanje je pokazalo da većina roditelja, iako zadovoljna pruženom uslugom i podrškom na daljinu, radije bira tretmane licem u lice. Ovaj rad iznosi dokaze o radu na daljinu putem informacijske i komunikacijske tehnologije, naglašava izazove i rizike povezane s metodama rada na daljinu i otvara pitanja o načinima pružanja intervencija i podrške roditeljima za razvoj vještina i kompetencija od strane stručnjaka za unapređenje kvalitete života djeteta i obitelji.
Cilj ovoga rada prikaz je programa u sklopu Kabineta za ranu intervenciju u djetinjstvu, koji je započeo s radom od mjeseca rujna 2017. godine u Centru za rehabilitaciju Zagreb, podružnica ...Sloboština. Programom rane intervencije obuhvaćena su djeca od dojenačke dobi do sedme godine života. Transdisciplinarnom suradnjom i povezivanjem s drugim resorima pospješilo se rano i pravovremeno uključivanje u programe rane intervencije djece s neurorazvojnim rizikom i razvojnim teškoćama. Zajedničkom timskom procjenom nadilazi se jednostavan monoprofesionalni pristup djetetu i obitelji, te se pruža više od zbroja pojedinih profesija – nudi se integrativni, multiprofesionalni pogled na djetetov razvoj, koje za cilj ima uvažavanje svih djetetovih potreba i specifičnosti, uzimajući u obzir funkcioniranje i dobrobit cijele obitelji. Nakon timske procjene, djetetu i obitelji pruža se odgovarajuća stručna podrška koja obuhvaća rehabilitacijske programe sukladno njegovoj dijagnozi i razvojnim potrebama, o čemu ovisi uključivanje djeteta u program rane intervencije kroz stručnu podršku u obitelji ili kod pružatelja usluga. Program provodi specijalist rane intervencije. Timski usklađenom ranom podrškom kroz obiteljski usmjerene programe djetetu pruža se mogućnost za optimalan razvojni ishod, čime se preveniraju mogući razvojni rizici, te osnažuju roditelji i članovi obitelji kako bi adekvatno podržali djetetov razvoj.
Potaknuta potrebama obitelji i postojećim stanjem rane intervencije u Republici Hrvatskoj, Hrvatska udruga za ranu intervenciju u
djetinjstvu pokrenula je stvaranje jedinstvene baze podataka o ...uslugama rane intervencije u Republici Hrvatskoj. Cilj baze podataka
je omogućiti jednostavan pristup sveobuhvatnim i provjerenim informacijama o uslugama rane intervencije u djetinjstvu, koje se
pružaju u Republici Hrvatskoj u području predškolskog odgoja, sustava zdravlja i socijalne skrbi. U ovom radu bit će prikazani
podatci dobiveni u državnim i privatnim zdravstvenim ustanovama radi uvida u trenutno stanje pružanja usluga u domeni rane
intervencije u djetinjstvu na području Republike Hrvatske u sustavu zdravlja. Podatci su prikupljeni putem anketnog upitnika u obliku
internetske aplikacije. Uzorak su činile 41 državna i 32 privatne zdravstvene ustanove prijavljene u sustavu zdravstva. Rezultati
upućuju na geografsku centraliziranost stručnjaka koji pružaju usluge u domeni rane intervencije u sustavu zdravlja, te ih je najviše
na području Grada Zagreba. No nije evidentirana statistički značajna razlika između županija u odnosu na vrstu teškoća kojima se
bave, stručnjaka koje zapošljavaju i usluga koje se pružaju. Usporedba između privatnih i državnih zdravstvenih ustanova pokazala
je da su privatne organizacije po strukturi zaposlenih i vrsti usluga bliže suvremenom konceptu rane intervencije, koji se fokusira i na
dijete i na njegove roditelje te nije dominantno usmjeren na motorički aspekt djetetovog razvoja. Tako privatni sektor dopunjava ono
što državni ne daje, ali te usluge roditelji moraju sami plaćati.
j
Sažetak
Roditelji djece s teškoćama u razvoju često su izloženi brojnim stresnim situacijama. Spoznaja da njihovo dijete treba dodatnu pomoć znači nove izazove i dodatne napore. Nedovoljna ili ...neselektirana informiranost stvara im osjećaj frustracije i nekompetencije u roditeljstvu. U svemu tome osjećaju se izgubljeno i često ne znaju komu se obratiti kako bi porazgovarali o svojim problemima. Radi informiranja roditelja djece s teškoćama u razvoju i potpore osmišljene su i provedene edukativne radionice. U šest edukativnih radionica, od siječnja do ožujka 2011. godine u sklopu Odsjeka za dječju rehabilitaciju Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KBC-a „Sestre milosrdnice“, sudjelovalo je devet roditelja. Evaluacijom se potvrdila uspješnost radionica koja se očituje zadovoljstvom roditelja dobivenim informacijama i razmjenom iskustava s drugim roditeljima te stručnom potporom.
PDF
