Raspad Sovjetskoga Saveza i Varšavskog pakta, jednako kao i „komunističkoga“ poretka u istočno-europskim zemljama u godinama 1989-1990. označili su početak nove epohe u novijoj svjetskoj povijesti, ...koju su obilježile politička i ideološka pobjeda neoliberalnoga kapitalizma i globalna hegemonija Sjedinjenih Američkih Država. Mnogi su tada vjerovali da se radi o konačnoj povijesnoj pobjedi kapitalističkoga društveno-ekonomskoga sustava, koji je dokazao svoju civilizacijsku superiornost i nezamjenjivost. No, već nakon jednoga desetljeća ponovno su na površinu izbile, i to na dramatičan način prirođene, strukturne slabosti i kontradikcije kapitalističkoga sustava, potencirane njegovom radikalnom, neoliberalnom varijantom, koja je ukinula sva ograničenja neobuzdanom nagonu za maksimalizacijom profita i za gomilanjem bogatstva. Ubrzana je imovinska i dohodovna polarizacija, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini: ojačala je globalna koncentracija i moć financijskoga kapitala i njegova spekulativna narav i nastavljena je devastacija prirodnoga okoliša s mogućim katastrofalnim posljedicama. Sa druge strane, počeo se nazirati kraj američke ekonomske i političke globalne hegemonije. Spektakularni neprekinuti tridesetgodišnji gospodarski rast Kine (a potom i Indije) i očekivano skoro premještanje globalne ekonomske moći u Aziju nagovještava kraj dominacije jedne svjetske supersile, rađanje novoga multilateralnoga međunarodnoga poretka, a time i kraj prevlasti neoliberalnoga kapitalizma. Te su nove tendencije pokrenule razne inicijative za transformaciju postojećega neoliberalnog modela u „moralni“, „društveno odgovoran“ kapitalizam, „kapitalizam s ljudskim licem“. Istovremeno su oživjele rasprave o relevantnosti socijalističke ideje u novim okolnostima 21. stoljeća. Svrha je ovoga rada preispitivati te ideje stare dva stoljeća, koje dosad nisu imale sreće u pokušajima svoje realizacije. U tu se svrhu analiziraju evolucija i obilježja raznih socijalističkih doktrina, nastoji se definirati bit autentične socijalističke vizije, zatim se istražuju neuspjela primjena socijalističkoga projekta u nekoliko najvažnijih zemalja i razlozi tih neuspjeha, i na kraju se ispituju perspektive ostvarenja toga zamišljenoga humanijega, pravednijega i funkcionalnijega društva u suvremenome postindustrijskome, informatičkome, globaliziranome svijetu, u kojem je još uvijek dominantan čimbenik financijski i korporacijski kapital. Rasprava o navedenim temama dovela je autora do ovih zakljućaka: a) kapitalistički je sustav iscrpio svoju povijesnu dinamičku i progresivnu funkciju i zbog svojih urođenih slabosti i proturječnosti, koje je njegova fundamentalistička, neoliberalna varijanta dovela do kritične razine, postao zaprekom daljem civilizacijskom napretku; b) zato je na dnevni red došla ili transformacija kapitalističkoga sustava u socijalno, funkcionalno i ekološki održivi model ili njegova zamjena novim, socijalističkim sustavom, u kojem će vladati jednakost, pravednost, tolerancija i zajedništvo, jednako kao i prevlast moći i interesa rada nad interesima kapitala; c) suvremeni tehnološki napredak omogućuje uz odgovarajuća institucionalna rješenja zadovoljavanje, ne samo osnovnih, već i viših kulturnih potreba svih ljudi i pretvaranje rada iz egzistencijalne potrebe u prirodnu potrebu; d) ali ostvarenje toga novoga društva slobode, jednakosti i harmonije ne ovisi samo o radikalnoj institucionalnoj preobrazbi, t.j. o promjenama odnosa ekonomske i političke moći i društvenih odnosa, već prije svega ovisi o promjeni individualne i kolektivne svijesti ljudi, tj. o podizanju te svijesti na višu spoznajnu, humanu i etičku razinu prevladavanjem egocentričnosti u korist suosjećanja, tolerancije i zajedništva; e) usprkos nastojanju da se kapitalistički sustav reformira u smislu većeg uvažavanja etičkih, socijalnih i ekoloških zahjeva, taj će sustav prije ili poslije zamijeniti novi društveno-ekonomski model zasnovan na filozofiji humanizma umjesto na filozofi ji utilitarizma koja obilježava kapitalizam.
Svrha je ovoga rada prikazati poglede, zaključke i prijedloge Josepha Stiglitza izložene u njegovoj najnovijoj knjizi «Making Globalization Work», i raspraviti o nekim ključnim problemima ...neoliberalne globalizacije. Polazna osnova kritičnog razmatranja aktualnoga modela globalizacije tri su premise J. Stiglitza: a) nedostaci tržišnog mehanizma, kolikogod on bio prijeko potreban motivator i regulator ekonomskih procesa, posebno u odnosu na socijalne i ekološke aspekte razvitka; b) prilagođenost postojećeg sustava međunarodne trgovine i financija interesima ekonomski razvijenih i bogatih zemalja kao i međunarodnoga kapitala; c) neminovnost globalizacije tijekova roba, kapitala, usluga, ljudi i ideja. Postojeći model globalizacije nije uspio riješiti neke vitalne probleme suvremene civilizacije, kao što su: a) problem produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih zemalja i društvenih slojeva; b) problem ekstremnog siromaštva jedne milijarde stanovnika našega planeta; c) pokrenuti razvijanje najmanje razvijenih zemalja (posebno 43 afričke zemlje južno od Sahare); d) zaustaviti proces uništavanja prirode s mogućim katastrofalnim posljedicama. Ne samo da neoliberalna globalizacija nije riješila navedene probleme, nego ih je i produbila. Stoga prijedlozi J. Stiglitza za promjene, odnosno reforme postojećega modela globalizacije zaslužuju punu pozornost. Cilj je tih prijedloga da proces globalizacije služi dobrobiti svih zemalja i svih društvenih slojeva. Mjere za promjenu ciljeva i pravila globalizacije morale bi uključiti: olakšavanje izvoza iz nerazvijenih zemalja; rješavanje problema dugova najsiromašnijih zemalja; omogućiti nerazvijenim zemljama da najveće koristi od eksplotacije njihovih prirodnih bogatstava imaju one, a ne strane korporacije; usvojitii međunarodni kodeks o ponašanju transnacionalnih korporacija, posebno u vezi sa zaštitom prirodnog okoliša i osiguranja elementarnih radnih prava; reformirati i demokratizirati međunarodne ekonomske institucije; u ciljeve i pravila globalizacije ugraditi, pored načela ekonomske efi kasnosti, i načela socijalne pravde, solidarnosti i potrebu očuvanja prirode.
This paper discusses the arguments for and against planning needs as the economic institute of the state regulation. It is criticizes neoliberalism and explains the new role of planning in terms of ...the crisis of neoliberal capitalism. It cites opinions of contemporary neoliberalism critics and highlight the negative consequences of its application. We start from hipozeze that planning is consistent and reasonable alternative to neoliberal doctrine. PUBLICATION ABSTRACT
The author considers the ideas of a number of wordly known economists, sociologists and philosophers about the emergence of new socio-economic and civilizational model, which has already started at ...the turn to the new millenium. As a matter of fact, the existing model of neoliberal, globalized capitalism is to the author's opinion unsustainable over the long period, primarily due to intolerable social polarization and later on because of uncontainable destruction of ecological balance. Besides, the new technological paradigm personified in informatics revolution causes profound changes in forms of economic, political and social life, imposing the formation of new economics, social and ideological paradigm, or the formation of new socio-economic model. There are many ideas, visions, scenarios and the names for this new civilizational model which is looked for: 'socio-ecological-market model' (Hans Kueng); 'moral capitalism' (Stephen Young); 'spiritual capitalism' (Patricia Aburdene); 'open society' (George Soros)' 'informational society' (Manuel Castells); 'transitional, cosmopolitan, postmodern society' (Ulrich Beck); 'third way' (Anthony Giddens); 'liberal socialism' (Noam Chomsky); 'cybercommunism' (Adolf Dragicevic). Although various authors consider the new socio-economic system in different ways, all these different visions have in common similar fundamental human or ethical principles: social justice, human solidarity and compassion, tolerance, dignity and freedom of human creative potentials. Which model will prevail in particular countries will depend upon civilizational tradition and other local specific conditions. The existing model of neoliberal economy and civilization is in evident crisis, and its resolution will be mostly conditioned by maturing of collective consciousness about the necessity of social changes and transformation of this consciousness in massive movement for formation of the new just, human and functional society. Reprinted by permission of the Croatian Economics Association
