Analize organskih ostataka (ORA) iz keramike danas su često upotrebljavan i važan dio arheoloških istraživanja. Mogu nam pružiti informacije o prehrani ili upotrebi keramičkih posuda te mnoge druge o ...svakodnevnom životu arheoloških populacija, koje bi bez kemijskih analiza bile izgubljene. Kemijski spojevi koji se najčešće sačuvaju u keramici i stoga su vrlo pogodni za ove vrste analiza su lipidi (npr. masne kiseline, trigliceridi, alkoholi, alkani, esteri voska, ketoni). Postoji nekoliko metoda ekstrakcije lipida iz keramike koji ovise o tome što se želi saznati, a danas se najčešće koriste direktna ekstrakcija kiselinom u metanolu i ekstrakcija otapalom. Nakon ekstrakcije, rade se analize na plinskom kromatografu (GC), plinskom kromatografu – masenom spektrometru (GC-MS) i kad je moguće analiza izotopa 13C iz palmitinske i stearinske kiseline (GC-C-IRMS). U ovom radu ukratko su opisane navedene metode, kemijska pozadina te mogućnosti, odnosno primjeri već provedenih istraživanja koja su uključivala analize organskih ostataka. Kako svaka analiza započinje uzimanjem uzoraka gdje je najvažnije izbjeći kontaminacije, donesen je prijedlog procedure uzrokovanja keramičkih ulomaka za analize organskih ostataka, uz naglasak da uz adekvatno pakiranje uzorka (aluminijska folija), istraživaču treba pružiti što je više moguće kontekstualnih informacija. Također, predložen je obrazac koji bi se prilagao uz uzorke za analize organskih ostataka.
Necrophagous insects may provide useful information about the time, place and cause of death. In addition, they can serve as reliable alternative specimens for toxicological analysis in cases where ...human tissue and fluids, normally taken during autopsies, are not available, due to decomposition of the corpse. This paper reports the results of drug analysis of the larvae of two fly families, Calliphoridae and Sarcophagidae, collected from the body of a middle-aged man who had committed suicide approximately three weeks before his corpse was found. Multiple samples of decomposed human tissue, of the blowfly, and of the larval flesh were analysed using gas chromatography/mass spectrometry (GC/MS), and amphetamine was detected in all samples. While the screening results were beyond doubt, the quantitative analysis was less clear, and further research is needed in this area.
Insekti strvinari mogu pružiti korisne informacije o vremenu, mjestu i uzroku smrti. Dodatno, oni mogu poslužiti kao pouzdani zamjenski uzorci za toksikološke analize u slučajevima kada ljudska tkiva i tekućine, koji se uobičajeno uzimaju tijekom obdukcije, ne postoje zbog raspadanja trupla. Ovaj rad prikazuje rezultate analize droga u uzorcima ličinki dviju porodica muha (Diptera: Calliphoridae i Sarcophagidae), prikupljenima s tijela muškarca srednje Životne dobi koji je počinio samoubojstvo otprilike 3 tjedna prije pronalaska njegova mrtvog tijela. Višestruki uzorci raspadajućeg ljudskog tkiva i ličinki muha analizirani su uporabom plinske kromatografije uz detekciju spektrometrijom masa (GC/MS) i u svima su otkriveni amfetamini. Dok su rezultati preliminarne kvalitativne analize bili izvan svake sumnje, kvantitativni su rezultati bili manje jasni te se preporučuje daljnje istraživanje u ovom području.
Polymer materials are nowadays used in a wide range of technological applications. Reliable knowledge of the thermo physical properties of pure polymers and their mixtures in the whole composition ...and a wide temperature and pressure range determines whether a given polymer is suitable for a specific application. On the other hand, accurate knowledge of the thermodynamic properties of the systems is a vital prerequisite for computer-aided syntheses, design, and the optimization of industrial polymer processes. However, the experimental data on polymer solubility are often scarce, and at this point, thermodynamics provide a powerful tool for modeling and extrapolating the experimental data. These models, together with factual data banks, are powerful software tools for the reliable development of chemical processes and other applications of industrial interest. The status of the different approaches and important applications of industrial interest using thermodynamic information derived from data banks or by using predictive thermodynamic models are presented in this review.
Posljednjih se godina intenzivno radi na izucavanju principa faznog ponasanja polimernih sustava i razvijanju termodinamickih modela koji mogu dati kvantitativne informacije o svojstvima polimernih materijala ili o faznoj ravnotezi polimernih otopina/mjesavina. Modelima koji se temelje na metodama molekulske simulacije moze se vrlo dobro opisati fazno ponasanje kompleksnih spojeva, otopina ili mjesavina, u kojima su izrazeni razliciti tipovi interakcija izmedju kemijski razlicitih atomskih skupina ili molekulskih segmenata. Medjutim, takvi su modeli u principu vrlo slozeni, s velikim brojem parametara, a zahtijevaju i veliki broj eksperimentalnih podataka. U ovom radu prikazani su novi, takozvani "inzenjerski modeli". Svi se temelje na metodama doprinosa atomskih skupina ili segmenata molekula. Opisivanje faznog ponasanja polimernih sustava primjenom bilo kojeg modela svodi se na pronalazenje pogodnog izraza za Gibbsovu energiju mijesanja, AGM, koji povezuje termodinamicka svojstva cistih tvari sa sastavom mogucih faza, uzimajuci u obzir neidealnost svih faza u ravnotezi. Na nizu je primjera pokazano da se, poznavajuci parametre relativno malog broja funkcionalnih skupina, mogu predvidjeti svojstva velikog broja kompleksnih kemijskih spojeva ili smjese spojeva (otopine/mjesavine). Ukazano je i na probleme koji se susrecu pri proracunima fazne ravnoteze, a posljedica su ekscesnih svojstava otopina/mjesavina. Analizirane su mogucnosti novih termodinamickih modela za predvidjanje faznog ponasanja polimernih sustava i prikazani najnoviji rezultati istrazivanja.
Predmet istraživanja u okviru ove disertacije bila je karakterizacija odabranih uzoraka najzastupljenijih vrsta monofloralnog meda (meda od bagrema, od lipe i od suncokreta) na osnovu njihovog ...mineralnog sastava, kao i klasifikacija i diferencijacija prema njihovom botaničkom i geografskom poreklu primenom hemometrijskih tehnika. Ispitano je ukupno 206 uzoraka pet različitih botaničkih vrsta (162 uzoraka meda od bagrema, 11 uzoraka meda od lipe, 23 uzorka meda od suncokreta, 7 uzoraka meda od uljane repice i 3 uzorka meda od bosiljka), sakupljenih iz šest različitih regiona Srbije.Ova studija je pružila osnovne informacije o sadržaju dvanaest makro i mikroelemenata i elemenata u tragovima (K, Ca, Mg, Na, Cu, Zn, Fe, Mn, Co, Cd, Cr i Ni) u izvornom srpskom medu. Sadržaj metala je određen primenom induktivno spregnute plazme - optičke emisione spektrometrije (ICP – OES). Mineralni markeri za deklarisanje autentičnosti tri glavne vrste monofloralnog meda (bagremovog, lipovog i suncokretovog), u smislu njihovog botaničkog i geografskog porekla, su ustanovljeni primenom hemometrijskih tehnika - analize glavnih komponenata (PCA) i metode delimičnih nаjmаnjih kvаdrаtа sa diskriminantnom analizom (PLS-DA). Najvažniji elementi za diskriminaciju između uzoraka poreklom od ove tri botaničke vrste su kalijum, kalcijum i magnezijum. Na klasifikaciju lipovog meda najveći pozitivan uticaj ima sadržaj kalijuma, dok model za suncokretov med ukazuje na pozitivne vrednosti regresionih koeficijenata za kalcijum i magnezijum, a negativne vrednosti za kalijum. U skladu sa sastavom zemljišta, model za bagremov med naglašava pozitivan uticaj nikla, kobalta, hroma i kadmijuma, a suprotan uticaj kalijuma, kalcijuma i magnezijuma. Mogućnost diferencijacije meda po regionalnom poreklu proverena je na statistički značajnom broju uzoraka meda od bagrema. Dobijeni PCA model je pokazao da prisustvo minerala i elemenata u tragovima u ovoj vrsti meda uglavnom zavisi od same biljne vrste i njene specifične tendencije za bioakumulaciju pojedinih elemenata, a ne od tipa i sastava zemljišta.U okviru ovog rada su predstavljeni i rezultati za sadržaj minerala i metala u tragovima, kao i za osnovne fizičko-hemijske parametre u medu od bosiljka. U ovom medu su najzastupljeniji minerali kalijum, kalcijum i magnezijum, a u odnosu na ostale botaničke vrste sadrži nešto veće količine bakra, kobalta i hroma. S obzirom na odsustvo podataka u raspoloživoj literaturi, rezultati prikazani u ovoj disertaciji, bez obzira na mali broj uzoraka, pružaju jedan od prvih uvida u karakteristike meda od bosiljka kao retke vrste meda.U okviru ove disertacije sprovedeno je jedno od prvih detaljnih ispitivanja meda i polena poreklom iz isključivo gradske sredine. Pored osnovnih fizičko-hemijskih parametara, sadržaj deset metala (Pb, Cd, As, Hg, Cu, Zn, Fe, Mn, Cr i Ni), petnaest policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH) i ostataka 123 pesticida određen je u 23 uzorka meda, kao i u 16 uzoraka polena. Metali su, osim u uzorcima meda i polena, kvantifikovani i u 6 uzoraka cvetnog nektara. Sadržaj metala je određen primenom induktivno spregnute plazme - masene spektrometrije (ICP-MS). Za određivanje sadržaja PAH je primenjena visokoefikasna tečna hromatografija sa fluorescentnom detekcijom (HPLC-FLD), a za analizu ostataka pesticida primenjena je gasna hromatografija sa masenom spektrometrijom (GC-MS). Prema rezultatima za sadržaj određenih metala utvrđeno je da ispitani urbani med ispunjava zahteve srpske i evropske regulative. Sadržaj 123 analizirana pesticida u medu bio je ispod granice kvantifikacije primenjene metode. Koncentracije PAH su u medu bile ispod maksimalno dozvoljenih količina definisanih za hranu. Kod polena je uočena povećana koncentracija metala, posebno žive i hroma, kao i PAH, što ukazuje na aerozagađenje kojem je polen izložen.
Insekti strvinari mogu pružiti korisne informacije o vremenu, mjestu i uzroku smrti. Dodatno, oni mogu poslužiti kao pouzdani zamjenski uzorci za toksikološke analize u slučajevima kada ljudska tkiva ...i tekućine, koji se uobičajeno uzimaju tijekom obdukcije, ne postoje zbog raspadanja trupla. Ovaj rad prikazuje rezultate analize droga u uzorcima ličinki dviju porodica muha (Diptera: Calliphoridae i Sarcophagidae), prikupljenima s tijela muškarca srednje životne dobi koji je počinio samoubojstvo otprilike 3 tjedna prije pronalaska njegova mrtvog tijela. Višestruki uzorci raspadajućeg ljudskog tkiva i ličinki muha analizirani su uporabom plinske kromatografije uz detekciju spektrometrijom masa (GC/MS) i u svima su otkriveni amfetamini. Dok su rezultati preliminarne kvalitativne analize bili izvan svake sumnje, kvantitativni su rezultati bili manje jasni te se preporučuje daljnje istraživanje u ovom području.
Cilj ove doktorske disertacije bio je ispitivanje mogućnosti natkritične impregnacije čistog timola i ekstrakta timijana (Thymus vulgaris) na čvrste nosače kako bi se istražila mogućnost razvijanja ...novih, funkcionalizovanih materijala sa antimikrobnim dejstvom. Timol je odabran za procese natkritične impregnacije nosača sa polisaharidnom osnovom zbog njegovog jakog antimikrobnog, antifungalnog i antioksidativnog dejstva. Da bi se pristupilo istraživanju mogućnosti koje impregnacija timola natkritičnim ugljenik(IV)-oksidom pruža, prvo je ispitana rastvorljivost timola u natkritičnom ugljenik(IV)-oksidu u opsegu temperatura i pritisaka od interesa. Pored čistog timola, u procesu impregnacije čvrstih nosača primenjen je i ekstrakt timijana bogat timolom dobijen postupkom natkritične ekstrakcije. Čvrsti nosači za ove aktivne komponente su izabrani na osnovu njihovih poželjnih osobina (biodegradabilnost, stabilnost, biokompatibilnost itd.) i mogućnosti primene u farmaceutskoj, biomedicinskoj, kozmetičkoj i industriji hrane. Odabrani su sledeći nosači: a) polisaharidni ksero- i aerogelovi (hitozan, kukuruzni i tapioka skrob) za primenu u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, b) acetat celuloze za primenu u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji i c) pamučna gaza u cilju dobijanja medicinskog tekstila sa antibakterijskim dejstvom za tretman rana. Definisani su optimalni parametri dobijanja poroznih ksero- i aerogelova (temperatura gelatinizacije, vrsta umreživača i metoda sušenja) koji daju najveći prinos impregnacije aktivne supstance. Definisani su i optimalni parametri integrisanog procesa natkritične ekstrakcije iz timijana i impregnacije dobijenog ekstrakta na čvrste nosače.U svrhu određivanja rastvorljivosti timola, impregnacije timola i izvođenja integrisanog procesa natkritične ekstrakcije iz timijana i njegove impregnacije primenjene su statička i dinamička metoda, kao i njihova kombinacija, na sledećoj opremi: ćelija za rad pod visokim pritiscima, laboratorijsko postrojenje za rad pod visokim pritiscima i laboratorijsko postrojenje za natkritičnu ekstrakciju i adsorpciju. Prisustvo timola na površini pamučnih vlakana detektovano je FTIR metodom. Karakterizacija čvrstih nosača izvršena je SEM i BET metodama. Hemijski sastav natkritičnog ekstrakta timijana određen je GC/FID metodom. Za proveru antimikrobnog dejstva impregniranih čvrstih nosača korišćene su standardne mikrobiološke metode na sojevima E. coli, S. aureus, B. subtilis, E. faecalis i C. albicans. Kinetika i Impregnacija timola na čvrste nosače natkritičnim ugljenik(IV)-oksidom Stoja Milovanović, dipl. inž. otpuštanja timola iz acetata celuloze praćena je in vitro, u vodi na sobnoj temperaturi, pomoću UV-VIS spektrofotometra merenjem apsorbance na 274 nm.Rezultati ove doktorske disertacije (Poglavlje 4) su prikazani kroz pet potpoglavlja. U delu 4.1. je ispitana rastvorljivost timola u natkritičnom ugljenik(IV)-oksidu na temperaturama 35 °C, 40 °C i 50 °C i pritiscima 7,8-25 MPa (za opseg gustina ugljenik(IV)-oksida 335,89-849,60 kg/m3) statičkom metodom. Dobijeni podaci o rastvorljivosti su korelisani upotrebom semi-empirijskih jednačina: Chrastil, Adachi i Lu i del Valle i Aguilera. Na osnovu dobijenih rezultata, temperatura od 35 °C i pritisak od 15 MPa su odabrani kao optimalni za procese ekstrakcije i impregnacije.U potpoglavlju 4.2. je predstavljena kinetika procesa impregnacije pamučne gaze timolom pomoću natkritičnog ugljenik(IV)-oksida. FTIR analiza je potvrdila prisustvo timola na površini pamučnih vlakana. Ostvareni prinos nakon 2 h impregnacije iznosio je 11,0% , a posle 24 h 19,6%. Impregnirana gaza je imala jako antimikrobno dejstvo na odabrane mikroorganizme. Rezultati su modelovani kinetikom pseudo-prvog i pseudo-drugog reda. U potpoglavlju 4.3. je optimizovan postupak pripreme polisaharidnih gelova (hitozana, kukuruznog i tapioka skroba) u odnosu na prinos impregnacije timolom. Utvrđen je uticaj botaničke vrste skroba, temperature pripreme hidrogela i metode sušenja na morfologiju i prinos impregnacije ksero- i aerogelova skroba. Specifična površina ksero- i aerogelova skrobova je bila u opsegu 0,02-5,52 m2/g. Gelovi kukuruznog skroba su imali veći prinos impregnacije (1,15-4,01%) nego gelovi tapioka skroba (0,58-3,63%). Prinos impregnacije timola je bio veći za kserogelove (1,75-4,01%) nego za aerogelove (0,58-3,31%). Rezultati su ukazali na veliki potencijal kukuruznog kserogela koji je dobijen od hidrogela geliranog na 100 °C uzimajući u obzir jednostavnost pripreme gela, njegovu morfologiju i kapacitet punjenja timolom (4,01%) na datim uslovima natkritične impregnacije. Ispitan je uticaj izbora umreživača (formaldehid i glutardialdehid) i metode sušenja na morfologiju i prinos impregnacije ksero- i aerogelova hitozana. Pri odabranim uslovima impregnacije (15 MPa, 35 °C, 24 h) najveći prinos impregnacije je postignut za aerogel hitozana (11,30%) koji je dobijen umrežavanjem zakišeljenog vodenog rastvora hitozana formaldehidom i koji je osušen natkritičnim ugljenik(IV)-oksidom na 15 MPa i 50 °C.U potpoglavlju 4.4. je utvrđena zavisnost prinosa impregnacije acetata celuloze od operativnih parametara. Prinos impregnacije acetata celuloze timolom je varirao od 4,51% do ii Impregnacija timola na čvrste nosače natkritičnim ugljenik(IV)-oksidom Stoja Milovanović, dipl. inž. 72,26% u zavisnosti od pritiska, temperature i impregnacionog vremena kada je timol u sistemu bio u višku. Morfologija uzoraka se značajno menjala sa povećanjem prinosa impregnacije, što upućuje na uticaj timola na acetat celuloze. Impregnirani uzorci su imali izraženo antimikrobno dejstvo na izabrane mikroorganizme sa mikrobnom redukcijom od 99,9%. U zavisnosti od prinosa impregnacije, uzorci su kontinualno otpuštali timol u periodu od nekoliko časova do preko 10 dana.U potpoglavlju 4.5. su definisani optimalni parametri integrisanog procesa natkritične ekstrakcije timijana i njegove impregnacije na pamučnu gazu. Optimizovani operativni uslovi integrisanog procesa su primenjeni na impregnaciju kserogela kukuruznog skroba, aerogela hitozana i acetata celuloze. Najveći prinos impregnacije ekstrakta timijana je dobijen za pamučnu gazu i iznosio je 7,18%.Doprinos ove teze se ogleda u sledećem:• Dobijene su informacije o vrednostima rastvorljivosti timola u natkritičnom ugljenik(IV)-oksidu na različitim uslovima pritiska i temperature.• Razvoj i verifikacija nove metode dobijanja modifikovane pamučne gaze kao medicinskog tekstila sa antimikrobnim dejstvom.• Razvoj i verifikacija procesa impregnacije polisaharidnih ksero- i aerogelova timolom.• Razvoj i verifikacija procesa impregnacije acetata celuloze timolom. Naime, poznato je da na uslovima od interesa, acetat celuloze ne menja svojstva u prisustvu natkritičnog ugljenik(IV)-oksida. Međutim, prisustvo timola dovodi do uspostavljanja vodoničnih veza između molekula timola i acetata celuloze, menjajući pri tome fizička svojstva polimera. Poseban doprinos predstavlja određivanje količine impregniranog timola koji dovodi do bubrenja, odnosno promena fizičkih svojstava polimera usled formiranja vodoničnih veza između molekula timola i acetata celuloze.• Razvoj integrisanog procesa natkritične ekstrakcije iz timijana i impregnacije dobijenog ekstrakta na čvrste nosače.
Glavni cilj ove studije, kao doprinosa razvoju koncepta urbanog pčelarstva, bio je dati informacije o određenim zagađivalima - toksičnim metalima, policikličkim aromatskim ugljikovodicima (PAHs) i ...pesticidima koji bi mogli biti prisutni u pčelinjim proizvodima (med i pelud) isključivo urbanog podrijetla. Uzorci meda (23), peludi (13) i cvjetnog nektara (6) iz 2015. i 2016. godine dobiveni su iz eksperimentalnog stacionarnog pčelinjaka Poljoprivrednog fakulteta u središtu Zemuna (Beograd). Sadržaj metala (Pb, Cd, As, Cu, Zn, Fe, Mn, Ni, Cr i Hg) određen je pomoću induktivno spregnute plazme kvadrupolske masene spektrometrije (ICP-QMS). Policiklički aromatski ugljikovodici analizirani su tekućinskom kromatografijom visokog učinka uz fluorescentnu detekciju (HPLC-FLD). Pesticidi su analizirani plinskom kromatografijom s masenom spektrometrijom (GC-MS). Uzorci meda ispunjavali su europske i srbijanske službene propise vezane za najveće dopuštene količine određenih metala. Koncentracija 123 analizirana pesticida bila je ispod granice kvantifikacije (LOQ). Što se tiče sadržaja PAH u medu, najveća koncentracija pronađena je za naftalen. Povišene vrijednosti za neke metale (Hg, Cr) i PAH u uzorcima peludi upozoravaju na onečišćenje zraka kojem je pelud izložen. Što se tiče ostataka pesticida u peludi, oni su bili ispod LOQ-a. Sadržaj metala u nektaru bio je do određene mjere sličan onomu u medu. Općenito se može zaključiti da je ispitani med s urbanoga područja u pogledu sadržaja metala, PAH i pesticida u skladu s europskim i srbijanskim propisima.
Testovima opće informiranosti (TOI) obuhvaćamo informacije koje uglavnom nisu vezane uz institucionalizirano školovanje, već su dio svakodnevnog govora i često se nalaze u medijima. Na neizravan ...način mjere sposobnost usvajanja znanja, i u tom se smislu podudaraju s definicijom kristalizirane inteligencije (Gc) kao mjere
lakoće usvajanja i korištenja znanja. U 3 primjene razmjerno kratkih verzija TOI-a na različitim uzorcima sudionika u RH i u baterijama s više kognitivnih mjera sličnog broja čestica i pouzdanosti, upravo TOI su dosljedno imali najveću projekciju na prvi glavni predmet mjerenja baterije testova. To daje odgovor na pitanje zašto trebamo TOI: dobro odabran skup pitanja za opću informiranost može poslužiti za mjerenje Gc-a. Na pitanje kad koristiti TOI ima više odgovora. Prvi, kad imamo malo vremena – 50-ak čestica se rješava za manje od 20 min. Drugi je formalni razlog – u slučaju da postoji otpor/zabrana testiranja inteligencije, testiranje TOI-em “lakše prolazi”. Treći
je humani razlog – zbog svoje forme i naslova, izaziva manje stresa i testne anksioznosti, jer je za samopoštovanje lakše biti neinformiran nego neinteligentan. Ostaje pitanje kako koristiti TOI? Budući da neke čestice postaju prepoznate, neke gube na važnosti, a s napretkom tehnologije i društveno-političkim promjenama, javljaju se neke nove potencijalno dobre čestice, TOI-e treba revidirati svakih 5-10 g. To se odnosi i na odabir i na opseg domena opće informiranosti. Što se tiče baždarenja TOI-a, u cilju formiranja testova dobre unutarnje pouzdanosti (koja je nužno niža u odnosu na većinu unifacetnih klasičnih testova inteligencije) preporučljivo je odvojeno baždarenje
s obzirom na spol i obrazovanje (u smislu gimnazija ili strukovna škola, odnosno SSS ili VSS). No, s obzirom na sve veću dostupnost općih informacija, uskoro može postati upitno diferencijalno baždarenje.
Cilj istraživanja doktorske disertacije je bio da se u
konitnuitetu ispita sadržaj ukupnih fenola, fenolnih kiselina i
anitoksidativna aktivnost (antiradikalska aktivnost na DPPH i
hidroksil ...radikale) u toku proizvodnje slada i piva (u ječmu,
namočenom ječmu, zelenom sladu, sladu, sladovini, ohmeljenoj
sladovini, sladovini tokom fermentacija, mladom pivu i pivu)
proizvedenih od tri priznate sorte pivskog ječma: NS 525, NS
565 i NS 583.
Sadržaj ukupnih fenola u uzorcima ječma je bio: NS 525 -
0,76; NS 565 - 0,75 i NS 583 - 0,70 mg GAE/g suve materije.
Sadržaj ukupnih fenola u svim proizvednim sladovima (0,96;
0,94 i 0,91 mg GAE/g suve materije za NS 525; NS 565 i NS
583) je bio viši od sadržaja u ječmu. Sorta NS 525 je imala
najviši sadržaj ukupnih fenola tokom svih faza sladovanja, dok
su sorte NS 565 i NS 583 imale niže sadržaje ukupnih fenola.
Najniži sadržaj ukupnih fenola imala je sorta NS 583.
U svim ispitivanim sortama ječma ferulna, p-kumarinska i
vanilinska kiselina su bile dominantne u uzorcima ječma,
tokom sladovanja i u proizvedenom sladu.
Sadržaj ukupnih fenolnih kiselina u ječmu je iznosio za sortu
NS 525 - 200,98; NS 565 - 184,10 i za NS 583 - 177,27 μg/g suve
materije. Sadržaj ukupnih fenolnih kiselina je rastao kod svih
ispitivanih sorti tokom močenja i dostigao maksimum u toku
prvog dana klijanja za NS 525 - 548,31; NS 565 - 518,65 i NS
583 - 517,17 μg/g suve materije. Dobijeni rezultati su pokazali
da je proces sladovanja imao značajan uticaj na sadržaj
pojedinačnih i ukupnih fenolnih kiselina.
Sorta NS 525 je imala najvišu antiradikalsku aktivnost na
DPPH radikale (EC50 za NS 525 - 0,658; NS 565 - 0,667 i NS
583 - 0,758 mg/ml) što pokazuje da sorta ječma ima uticaja na
antiradikalsku aktivnost na DPPH radikale. Za ispitivane sorte
ječma, antiradikalska aktivnost na DPPH radikale se povisila
značajno tokom močenja. U proizvedenim sladovima
antiradikalska aktivnost na DPPH radikale bila je viša nego u
ječmu. Trend porasta i smanjenja antiradikalske aktivnosti na
DPPH radikale tokom sladovanja je bio isti za sve ispitivane
sorte ječma.
Antiradikalska aktivnost na hidroksil radikale, izražena kao
EC50 vrednost, u ispitivanim sortama ječma je iznosila: NS 525
- 0,352; NS 565 - 0,385 i NS 583 - 0,455 mg/ml. Može se
zaključiti da je sorta NS 525 imala najvišu antiradikalsku
aktivnost na hidroksil radikale. Antiradikalska aktivnost na
hidroksil radikale se znatno povisila tokom močenja. U
proizvedenom sladu je antiradikalska aktivnost na hidroksil
radikale bila viša nego u ječmu. Trend porasta i smanjenja
antiradikalske aktivnosti na hidroksil radikale tokom
sladovanja je bio isti za sve ispitivane sorte ječma.
Sorta NS 525 je imala najviši sadržaj ukupnih fenola kao i
najvišu antioksidativnu aktivnost tj. DPPH i hidroksil
antiradikalsku aktivnost. Ovi rezultati pokazuju da sorta
ječma može da utiče na antiradikalske osobine slada. Sorta NS
525 je imala najviši sadržaj ukupnih fenola, ukupnih fenolnih
kiselina i najvišu antiradikalsku aktivnost na DPPH i hidroksil
radikale u toku sladovanja.
U svim proizvedenim sladovinama, ohmeljenim sladovinama i
pivima, ferulna, p-kumarinska, vanilinska i sinapinska kiselina
su imale najviše sadržaje. Sadržaj svih ispitivanih fenolnih
kiselina je povišen nakon hmeljenja. Najviši ukupni sadržaj
fenolnih kiselina je odreñen u ohmeljenim sladovinama (NS
525 - 461,41, NS 565 - 426,22 i NS 583 - 423,56 μg/100ml).
Sadržaj ukupnih fenolnih kiselina je u svim proizvedenim
pivima bio niži u odnosu na odgovarajuće ohmeljene sladovine.
U sladovini proizvedenoj iz slada NS 525 je odreñena najviša
antiradikalska aktivnost na DPPH i hidroksil radikale što
ukazuje da antiradikalska aktivnosti komponenti slada ima
uticaja na antiradikalsku aktivnost proizvedene sladovine. U
ispitivanim sladovinama, nakon hmeljenja se znatno povisila
antiradikalska aktivnost na DPPH i hidroksil radikale.
Antiradikalska aktivnost na DPPH i hidroksil radikale se
smanjila tokom glavne i naknadne fermentacije.
U sladovini proizvedenoj od slada NS 525 sa najvišim
sadržajem ukupnih fenola i ukupnih fenolnih kiselina
odreñena je najviša antiradikalska aktivnost na DPPH i
hidroksil radikale. Tokom proizvodnje piva sadržaj ukupnih
fenola se blago smanjio, što ukazuje da je proces proizvodnje
imao uticaja na njihov sadržaj. Trend smanjenja
antiradikalske aktivnosti na DPPH i hidroksil radikale
odgovara smanjenju sadržaja ukupnih fenola i ukupnih
fenolnih kiselina tokom procesa proizvodnje piva.
Primenjena GC-MS metoda za odreñivanje sadržaja fenolnih
kiselina tokom procesa proizvodnje slada i piva se pokazala
kao osetljiva, specifična i dobre ponovljivosti. Može se
primeniti za odreñivanje sadržaja fenolnih kiselina u ječmu,
namočenom ječmu, zelenom sladu, sladu, sladovini, ohmeljenoj
sladovini, tokom fermentacije i u pivu.
Sadržaj ukupnih fenola, fenolnih kiselina i antioksidativna
aktivnost slada, koji se koristi za proizvodnju piva, imaju
značajan uticaj na antioksidativnu aktivnost piva.
Razumevanje promena sadržaja fenolnih kiselina i
antioksidativne aktivnosti tokom proizvodnje slada i piva može
nam pružiti vredne informacije o zaštiti endogenih
antioksidanata u proizvodnji piva. Na taj način mogu se
proizvoditi piva sa višom antioksidativnom aktivnošću i prema
tome i povišenom otpornošću prema lipidnoj oksidaciji i
starenju piva.
Studies carried out in the frame of the doctorial thesis
aimed at continuous determination of the content of
total phenolics, phenolic acids and antioxidant activity
(antiradical activity on DPPH and hydroxyl radicals)
during malt and beer production (in barley, steeped
barley, green malt, malt, wort, hopped wort,
fermenting wort, green beer, and beer) produced from
three accepted brewer's barley varieties: NS 525, NS
565, and NS 583.
The total phenolics content in the barley samples was
0.76 for NS 525, 0.75 for NS 565 and 0.70 mg GAE/g
dry matter (d.m.) for NS 583. Higher content of total
phenolics was determined in the malt samples in
comparison with the barley samples: (0.96, 0.94, and
0.91 mg GAE/g d.m. for NS 525, NS 565, and NS 583,
respectively). Variety NS 525 was the highest in total
phenolics content during all stages of malting when
compared to the other varieties. The lowest content of
total phenolics was found in the variety NS 583.
In all examined samples, ferulic, p-coumaric and
vanillic acid dominated in the barley samples, during
malting and in the produced malts.
Content of total phenolic acids in the barley samples
was 200.98 for NS 525, 184.10 for NS 565 and 177.27
mg/g d.m. for NS 583. During steeping, the content of
total phenolic acids increased for all samples reaching
the maximum at the first day of germination (NS 525 -
548.31; NS 565 - 518.65, and NS 583 - 517.17 μg/g
d.m.). The obtained results revealed that the malting
process had significant impact on the content of total
and individual phenolic acids.
Variety NS 525 showed the highest antiradical activity
on DPPH radicals (EC50 for NS 525 was 0.658, for NS
565 0.667, and for NS 583 0.758 mg/ml) indicating that
barley variety influences the antiradical activity on
DPPH radicals. Antiradical activity on DPPH radicals
significantly increased during steeping for all
investigated barley varieties. Higher antiradical
activity on DPPH radicals was determined in
produced malts when compared to corresponding
barley varieties. Similar increasing and decreasing
trends in the antiradical activity on DPPH radicals
during malting were observed in all investigated
barley varieties.
The antiradical activity on hydroxyl radicals,
expressed as EC50 value, in investigated barley
varieties, was: 0.325 for NS 525, 0.385 for NS 565, and
0.455 mg/ml for NS 583. It can be concluded that
barley variety NS 525 showed the highest antiradical
activity on hydroxyl radicals. The antiradical activity
on hydroxyl radicals significantly increased during
steeping. Higher antiradical activity on hydroxyl
radicals was determined in produced malts when
compared to corresponding barley varieties. Similar
increasing and decreasing trends in the antiradical
activity on hydroxyl radicals during malting were
observed in all investigated samples.
Variety NS 525 had the highest content of total
phenolics and exhibited the highest antioxidant
activity that is antiradical activity on DPPH and
hydroxyl radicals. These results suggest that variety
can influence the malt antiradical properties. Variety
NS 525 was the highest in total phenolics content, total
phenolic acids content and antiradical activity on
DPPH and hydroxyl radicals during malting.
The highest contents of ferulic, p-coumaric, vanillic,
and sinapic acids were determined in all wort, hopped
wort and beer samples. Increased contents of all
phenolic acids were observed after hopping. The
highest content of total phenolic acids was determined
in the hopped worts (461.41 for NS 525, 426.22 for NS
565, and 423.56 μg/100 ml for NS 583. The beers
contained less total phenolic acids when compared to
the corresponding hopped worts.
Wort produced from NS 525 malt showed the highest
antiradical activity on DPPH and hydroxyl radicals
which indicates that the antiradical activity of malt
components affects the antiradical activity in produced
wort. After hopping, antiradical activity on DPPH and
hydroxyl radicals significantly increased in all worts.
The antiradical activity on DPPH and hydroxyl
radicals decreased during primary and secondary
fermentation.
Wort produced from NS 525 malt contained the
highest total phenolic content, total phenolic acids
content and showed the highest antiradical activity on
DPPH and hydroxyl radicals. During beer production,
content of total phenolic compounds slightly decreased
which indicates that production process had an
influence on their content. Similar decreasing trends
between the antiradical activity on DPPH and
hydroxyl radicals and the contents of total phenolics
and total phenolic acids during beer production were
observed.
The applied GC-M