U radu se analiziraju pojam i pravni položaj nedržavnih aktera kao stranaka nemeđunarodnih oružanih sukoba, s posebnim osvrtom na odredbe zajedničkog čl. 3. Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava ...rata iz 1949. te Dopunskog protokola II uz Ženevske konvencije iz 1977. godine, kao temeljnog međunarodnopravnog okvira koji regulira postupanje svih stranaka u nemeđunarodnim oružanim sukobima. Analizirajući pravni temelj obvezatnosti spomenutih pravnih normi u odnosu na nedržavne aktere autorica upućuje na neravnopravan položaj koji nedržavni akteri imaju u odnosu na države zbog nemogućnosti da formalno postanu strankama navedenih međunarodnih ugovora. U tom kontekstu iznose se prednosti alternativnih mehanizama (sklapanja drugih međunarodnih ugovora, davanja jednostranih izjava ili izjava o obvezivanju) kojima nedržavni akteri mogu izraziti svoju volju i pristanak da budu vezani pravilima međunarodnog humanitarnog prava, što može imati pozitivan učinak i na njihovu svijest o odgovornosti za kršenje tih pravila.
U članku se analiziraju kršenja međunarodnog prava na štetu osoba nasilno odvedenih iz vukovarske bolnice nakon pada obrane grada. Polazi se od istraživanja povjesničara Domovinskog rata o promjenama ...u sastavu Jugoslavenske narodne armije (JNA) tijekom raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), o snagama koje su napadale Vukovar, te o prikrivenoj ulozi Republike Srbije (RS). Kroz prizmu međunarodnog prava analiziraju se pregovori koji su trebali dovesti do evakuacije ranjenika i bolesnika iz bolnice, kao i postupanja JNA koja su dovela do zločina na Ovčari. Na osnovu uvida u dokumentaciju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u predmetu „Vukovarska bolnica“, pa i dostupnih izvora o suđenju neposrednim izvršiteljima u Beogradu, analizira se pristup kvalifikaciji oružanog sukoba, žrtava zločina, te kaznenih djela počinjenih na njihovu štetu. Navedeno se promatra u svjetlu Ženevskih konvencija iz 1949., Dopunskih protokola iz 1977., međunarodnog običajnog prava, Statuta MKSJ, te mišljenja pojedinih hrvatskih i stranih pravnih pisaca, uključujući neke jugoslavenske pisce uoči raspada SFRJ i neke srbijanske u sadašnje doba. Analiza rezultira zaključkom o nespremnosti MKSJ i RS za priznanje činjenice postojanja, najkasnije od 8. 10. 1991., međunarodnog oružanog sukoba. Da je bilo takve spremnosti, to bi bilo dovelo do primjene šireg kruga pravila međunarodnog ugovornog prava glede raznih kategorija žrtava i, posljedično, do još težih kazni za počinitelje. Umjesto toga, status osoba ubijenih na Ovčari nije bio ispitan u dovoljnoj mjeri, jer svi oni nisu bili puki pripadnici hrvatskih snaga koji su postali ratni zarobljenici, već je bilo i hors de combat, kao i ranjenih i bolesnih civila, sanitetskog osoblja i drugih zaposlenika bolnice, te ranjivih kategorija civila pod dodatnom zaštitom. Konačno, zaključak je i kako suđenja, unatoč višegodišnjem trajanju i nekoliko pravomoćnih osuda, nisu donijela potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, niti dovoljno opsežnu kaznenopravnu odgovornost. Tako u kaznenopravnom smislu nije zadovoljena međunarodna pravda niti je dat dovoljan doprinos procesima mira i pomirbe.
Moderno međunarodno humanitarno pravo, kakvo je danas poznato, sve oružane sukobe dijeli u dvije osnovne skupine – međunarodne i nemeđunarodne oružane sukobe. Dugo ukorijenjeno gledište kako je pravo ...oružanih sukoba primjenjivo samo u slučaju međudržavnih ratova, polako se napušta donošenjem Ženevskih konvencija, iz 1949. godine, točnije odredbom članka 3., zajedničkog svim tim konvencijama, a konačno je napušten 1977. godine, donošenjem Protokola o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (tzv. Dopunski protokol II) i definiranjem nemeđunarodnih oružanih sukoba. U praksi postoje povremene nesuglasice o primjenjivosti međunarodnog humanitarnog prava u nemeđunarodnim oružanim sukobima. Vlade su vrlo često nesklone raspravljati o sukobu koji se odvija unutar državnih granica, pozivajući se na suverenost i nemiješanje u unutarnje državne stvari. U radu se obrađuje pojam nemeđunarodnih oružanih sukoba u praksi Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju te problematika kvalifikacije sukoba u odnosu na relevantne odredbe članaka 2., 3. i 5. Statuta Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju.
Moderno međunarodno humanitarno pravo, kakvo je danas poznato, sve oružane sukobe dijeli u dvije osnovne skupine – međunarodne i nemeđunarodne oružane sukobe. Dugo ukorijenjeno gledište kako je pravo ...oružanih sukoba primjenjivo samo u slučaju međudržavnih ratova, polako se napušta donošenjem Ženevskih konvencija, iz 1949. godine, točnije odredbom članka 3., zajedničkog svim tim konvencijama, a konačno je napušten 1977. godine, donošenjem Protokola o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (tzv. Dopunski protokol II) i definiranjem nemeđunarodnih oružanih sukoba. U praksi postoje povremene nesuglasice o primjenjivosti međunarodnog humanitarnog prava u nemeđunarodnim oružanim sukobima. Vlade su vrlo često nesklone raspravljati o sukobu koji se odvija unutar državnih granica, pozivajući se na suverenost i nemiješanje u unutarnje državne stvari. U radu se obrađuje pojam nemeđunarodnih oružanih sukoba u praksi Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju te problematika kvalifikacije sukoba u odnosu na relevantne odredbe članaka 2., 3. i 5. Statuta Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju.
Osnovni je cilj ovog rada rasvijetliti pravne i moralne dvojbe uporabe kasetnog streljiva te predvidjeti daljnji razvoj glede mogućnosti međunarodnopravnog uređenje tog pitanja. Nakon uvoda o ...trenutačnim odnosima na području razoružanja i kontrole naoružanja, ukratko su opisani najpoznatiji slučajevi masovne uporabe kasetnog streljiva, s naglaskom na njegove užasavajuće učinke. Slijedi prikaz neuspješnih napora usmjerenih na međunarodnopravno uređenje tog problema, uz prikaz postojećih definicija kasetnog streljiva i raspravu o mjerodavnim načelima i pravilima međunarodnog humanitarnog prava primjenjivim na kasetno streljivo. Na kraju rada opisana je nova inicijativa u svezi s kasetnim streljivom te iznesena stajališta Republike Hrvatske prema tom aktualnom pitanju.
Na području Slavonije praćeno je poštivanje Ženevskih konvencija glede sanitetskog osoblja i oznake Crvenog križa na sanitetskim vozilima kojima su prevoženi ranjeni pripadnici Hrvatske vojske. ...Prikazani su podaci za posljednja četiri mjeseca rata tijekom 1991. godine. U tom razdoblju ukupno svi stradale 23 sanitetske osobe, prije svega zbog eksplozija granata, i oštećeno je 31 sanitetsko vozilo. Ozljeđivanje je različita intenziteta, od pogibije do blažih ozljeda. Tako je i s vozilima. Neka su vozila lakše oštećena, dok ima i potpuno uništenih. I kod vozila je najveći broj oštećenja posljedica eksplozija granata.
