The historical timeframe of the present monograph ('Five Centuries of Writing Poetry in a Military Uniform and Against it 1515-1918')begins at around 1500, the period in which most of the Slovenian ...ethnic territory was taken over by the Habsburgs and ends with the defeat of Austro-Hungary during the First World War between 1914–1918. This stretch of time is particularly marked by the first printed lines of the Slovenian rebel poem written during the pan-Slovenian peasant uprising of 1515, which is even older than Trubar's Abecedary and Catechism (1550), and the poem depicting the tragic Judenburg mutiny of 1917 for which the leader of the revolt, Anton Hafner, paid with his life.
Pričujoči pregled ne teži v absolutno izčrpnost, ampak predstavlja žanre strokovnega pisanja za različne naslovnike in rabe. Poleg strogo znanstvenih tekstov zajema tudi bolj esejistične, ...interpretativne in strokovno informativne. Iz monografij, študij in spremnih besed je vidno prizadevanje po razvidu v tem obsežnem, komaj obvladljivem delu literarne ustvarjalnosti. Količina in razvitost pesništva je v obratnem sorazmerju z njenim položajem med literarnimi zvrstmi, ko je iz nekdanjega središča zdrsnilo v neslišno obrobnost in uživanje izbrancev. Ti so profesionalni poznavalci z univerz in inštitutov, kompetentni v literarnovednem diskurzu, ki ga rabijo za specialistični opis izbranih segmentov, ter ljubitelji, med katerimi je največ pesnikov, ki pogosto prevzemajo vloge razlagalcev, urednikov in posredovalcev.
Ker sodobni pesniki se nekaj casa ne bodo uvrsceni v najelitnejso izdajo klasikov, Zbrana dela slovenskih pesnikov in pisateljev (izjeme so Karel Vladimir Truhlar, Kocbek in Udovic), in ker zgodnjih ...zbirk ze dolgo ni na trziscu, se je podjetna Studentska zalozba lotila izdajanja zbranih pesmi klasikov modernizma. Zaceli so s tistimi, brez katerih je sodobna poezija nezamisljiva: Strnisa (Zbrane pesmi, 2007), Dane Zajc (V belo, 2008), Kovic (Vse poti so, 2009), Salamun (Kdaj, 2010), Niko Grafenauer (Diham, da ne zaide zrak, 2010), Jesih (Zbrane zbirke, 2012). Levji delez pri urejanju in pisanju spremnih studij ima pesnik in esejist Ales Ales Steger. S pretanjenim dialogom je opremil Strniso (dokoncno utrdil pomen pesniske kozmogonije, ki z vesoljsko zavestjo izstopa iz antropocentricnega racionalizma); D. Zajca (prebral skozi negativno teologijo, horizont absolutnega, derridajevsko vecglasno izrekanje, sevanje misticne beline skozi temo, izbranost samana); sfingicno skrivnostnega in resnobnega Grafenauerja (skozi Rilkeja, Mallarméja, Celana ter skozi pesnikove avtopoetoloske eseje o neizrekljivi biti, izmuzljivosti absolutnega, palimpsestni in labirinticni teksturi). Boris A. Novak je v prezentaciji Kovica poudaril simbolisticne postopke in zvestobo klasicnim verzno-kiticnim oblikam v poeticnem jeziku, ki deluje naravno, in ob tem v skladu s splosnim obratom k tradiciji izrazil skepso do apologije prostega verza. Vrednost spremnih besed je povzemanje in poglabljanje vednosti, odkrivanje neopazenih razseznosti zaradi vpletanja novih primerjav in premikanje vrednostnih poudarkov. Najdebelejsa je Salamunova knjiga z izborom iz 40 zbirk, zgodnjimi besedili zunaj prvenca in novimi pesmimi. Njena posebnost je sest (ponatisnjenih) zapisov o Salamunovi poeziji; treh slovenskih in treh tujih avtorjev. Ivo Svetina spominsko obnavlja ozracje ob izidu pesmi v Nasih razgledih in belezi subverzivni ucinek zbirke Poker s pomocjo Pirjevceve maksime o koncu »presernovske strukture«: »Tomaz Salamun je ... obudil uspavani in omrtviceni slovenski poesis, ki je vse nebivajoce in neobstojece spreminjal v bivajoce in obstojece« (Svetina 2010: 912). Taras Kermauner se ob paradoksih iz zbirke Maske sprasuje o pesnikov veri (metafiziki z Logosom), nihilizmu (neesencialnemu kodu zamenljivih znakov) in osebni identiteti. V premisleku vrstnika, umetnostnega zgodovinarja Tomaza Brejca, iz druge izdaje Pokra (1989) je pesnik oznacen z izrazi eleganca, mobilnost, hitrost, elitno znanje, ociscevalno delo z besedami, metonimicna kontigviteta, zivljenje in govor zdaj, imaginarna in realna svoboda, ki je vzorec za prezivetje modernega cloveka. Se posebej zanimivi so pogledi od zunaj, pricevanja prevajalcev, kritikov in pesnikov. Ameriski pesnik Joshua Beckman, se je brez znanja slovenscine srecen preselil v drugega in ob tem namesto zgodovine dozivel umetnost prisotnosti, ki »je na sebi in po sebi najvecja potrditev zivljenja.« (Beckman 2010: 970). Makedonska pesnica Katica K?julavkova strne lastnosti v podobno formulacijo: »kaze silno voljo in moc po prisotnosti v pesniskem svetu/sliki sveta tukaj in zdaj« (K?julavkova 2010: 978). Mobilnost razlaga kot stremljenje k ustvarjalni drugacnosti, ki se z lahkoto umesca v mednarodne sisteme pesniskih vrednot in v njih deluje kot prepoznavna identiteta s silnim individualnim pecatom. Drugacen pogled od slovenskih izraza ameriski kritik Kevin Hart, ki v poeziji Praznika in Balade za Metko Krasevec vidi mnogoterost, prisotnost otroskega ugodja, poeticno razsirjanje izkusnje, raziskovalno potovanje in tveganje nepredvidljivega, iskanje nacinov uresnicevanja presezka, ki naso izkusnjo zbega. Kritisko presojo in popularizacijo druzbeno vse manj relevantne poezije11 dopolnjujejo antologije, ki razsirjajo kanon in v spremnih besedah prinasajo pomembne uvide o celoti, ceprav ne izhajajo pri osrednjih nacionalnih zalozbah. Najobseznejsa je antologija slovenske poezije 20. stoletja Nevihta sladkih roz (2006) s 103 pesniki in 371 besedili, ki jih urednik Peter Kolsek zajame v dve megastrukturi: nacionalno in socialno vezano presernovsko ter avtonomno, subjektivisticno, eksistencialisticno, metafizicno in jezikovno odprto murnovsko strukturo, ki dominira v sodobnosti. Antologijo mlade slovenske poezije 1990-2003 Mi se vrnemo zvecer (2004) je uredil, s podatki o 19 avtorjih in spremno besedo opremil Matevz Kos. Samo prezrtim, pozabljenim pesnicam, ki ostajajo na obrobju literarne zgodovine, je posvecena obsezna Antologija slovenskih pesnic Irene Novak Popov, ki v drugi (1941-1980) in tretji knjigi (1981-2000) predstavi reprezentativne dosezke stotih pesnic. Praznino, ki je posledica cenzurno-ideoloske zamolcanosti, je izpolnila antologija slovenske zdomske poezije Beseda cez ocean (2002). Izbral, uredil, s podatki o 25 avtorjih in tehtno presojo zdomskih usod in z zgodovino ustvarjalnosti preseljenih jo je opremil France Pibernik. Tematsko specialna je antologija slovenske eroticne poezije V tebi se razrascam (2008) Alojzije Zupan Sosic. Njeno tezisce je v sodobnosti: »pravi razcvet je dozivela ... po letu 1966« in je »v zadnjih dveh desetletjih postala celo osrednja os sodobne slovenske poezije« (Zupan Sosic 2008: 169). Teoretski model iz spremne besede omogoca razlikovanje med pornografijo in erotizirano ter eroticno pesmijo. Odlocilen je nacin ubeseditve: vrste lirskih situacij, nabor eroticnih izrazov, zgradba stopnjevanja in odlasanja, intenziteta, ki tezi v senzualnost. Integralno podobo sodobnosti dopolnjuje antologija sodobne poezije Slovencev v Italiji Rod Lepe Vide (2009), izbral, uredil in spremno besedo napisal David Bandelj. Njeni avtorji so pogosto izkljuceni iz literarnega sistema, ker »se le malo raziskovalcev celostno zanima za ta ... pesniski korpus« (Bandelj 2009: 373). Na podlagi tipologije, ki jo je po Mariji Pirjevec dopolnil Miran Kosuta, se piscu spremne besede opusi 42 pesnikov kazejo v razpetosti med domacijsko in svetovljansko naravnanostjo, ekistencialno jih doloca prostor/meja, nekateri se navezujejo na ljudsko in literarno izrocilo, drugi z imaginacijo lastnih svetov premagujejo mucno zaznamovanost s preteklostjo.
U radu se nastojalo analizirati, opisati i ustanoviti karakter pjesničke scene nultih godina, dominantne tendencije njezine pjesničke prakse i teorije te paradigmatske autore i njihove poetike. ...Tijekom analize u nultima objavljenih antologija i teorijskih tekstova, središnjega časopisa za poeziju "Poezija" te pjesama desetero paradigmatskih pjesnikinja i pjesnika došlo se do zaključka da u cjelini nultih godina nije bilo dominantne poetike. Donekle se ipak, samo u prvoj polovici desetljeća, uspjela istaknuti takozvana stvarnosna poezija. No upravo je promptna i široka reakcija kritike, kao i pjesničke prakse, na dominaciju te poetike omogućila da se pjesnička scena sagleda u svoj širini poetičke i generacijske raznovrsnosti i vrijednosti. Zaključeno je i da je najvažniju ulogu u osvještavanju pluralizma u hrvatskome pjesništvu i njezinoj teoriji imalo nekoliko antologija te poezije, teorijski tekstovi objavljeni u njima i izvan njih, intenzivna kritička djelatnost, kao i časopis "Poezija". Njegova uređivačka politika osvještavala je pluralizam pjesničke i teorijske scene, ali ga i programatski poticala doprinosom pjesnika i teoretičara svih tada djelatnih naraštaja. Zaključeno je i da je, tematizirajući pjesnike generacije devedesetih, nekoliko teoretičara i kritičara tematiziralo i poeziju koja je nastajala nultih godina te da njihove deskripcije i tipologije u vezi s devedesetima uglavnom vrijede i za pjesništvo nultih. A u ovome se radu pjesničkoj sceni nultih pristupilo induktivnom metodologijom – detaljnim ocrtavanjem teorijskoga konteksta, analizom poezije desetero paradigmatskih pjesnika te, na kraju, izvođenjem općenitijih zaključaka o cijelome promatranom razdoblju. Uočilo se da se među poetikama razmatranih pjesnika samo manji broj može uvrstiti u neki određeni tip pjesništva, a da je između njih čitav spektar hibridnih, kompozitnih poetika koje ne pripadaju bilo kojoj "čistoj" poetičkoj profilaciji. Na temelju toga moglo se zaključiti da su na pjesničkoj sceni nultih godina prevladavale kompozitne poetike s osebujnom kombinacijom poetičkih odrednica kod svakoga pojedinog važnijeg pjesnika, da su te poetike ukupno ocrtale iznimno složen poetski i poetički krajolik te da su se, upravo na toj poetičkoj složenosti, razvili iznimno vrijedni i originalni pjesnički glasovi.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U radu se raspravlja o hrvatskoj književnosti zadarskoga
područja, pri čemu se naglašava da ni u razdoblju od početka
20. stoljeća do 1918. ni u razdoblju od 1918. do 1945. nema
na tom terenu ...dijalektalnih pisaca. Drugačije je nakon 1945.,
kada se prije ostalih javljaju Jeronim Kraljev i Hijacint Segarić.
Kratko se karakterizira i čakavsko stvaralaštvo ostalih važnijih
autora, među kojima se vrijednošću ističu Zlatan Jakšić, Božidar
Finka, Joja Ricov, Nikica Kolumbić, Stjepan Vladimir
Letinić, Sonja Krstanović, Robert Bacalja, Slavko Govorčin,
Tomislav Meštrić, Ante Toni Valčić i Ante Sikirić. Raspravlja
se i o nekim teoretskim pitanjima dijalektalne književnosti.
U ovom se radu daje općeniti osvrt na antologije kajkavskoga pjesništva i pregledno-kritički osobito s obzirom na tri objavljene u zadnje vrijeme, Kuzmanovićevu Antologiju novije kajkavske lirike, ...KAJ 3-5, Zagreb 1975. te dvije Skokove Ogenj reči – Antologija hrvatskoga kajkavskoga pjesništva, KAJ 4-6, Zagreb 1986. i Rieči sa zviranjka – Antologija moderne kajkavske lirike 20. stoljeća, Tipex, Zagreb 1999. U tom smislu uz formarivne značajke i kreativni doseg kajkavskoga pjesničkoga fenomena u sklopu nacionalne književnosti promatraju se i priređivačeve sklonosti, referencijalne i autoreferencijalne, kako prema samom pjesničkom činu tako i prema pjesničkim individualitetima.
U četrdeset godina časopisnog kontinuiteta primarna je uloga Kaja posvjedočiti o kontinuitetu kajkavske književnosti – odzrcaljujući stanje duha i jezika u našoj suvremenosti. Bitno je to naglasiti ...uzevši u obzir koncepcijsku i književnopovijesnu činjenicu Kajeva znanstvenog i publicističkog bavljenja cjelovitom umjetničkom, jezičnom i kulturno-povijesnom podlogom, identitetom svih hrvatskokajkavskih krajeva: slojevitim semantičkim poljem upitno-odnosne zamjenice „kaj“, svim onim što kajkavski jezik jest i iz čega je poniknuo.
Polazišno mjesto književnosti istaknuto je i u podnaslovnoj odrednici Kaja kao časopisa za književnost, umjetnost, kulturu – u hijerahijskoj, dakle, postavci područja njegova bavljenja od užega ka širemu (o čemu svjedoči i početno mjesto UDK broja koji označava: hrvatsku književnost).
Od 1968. godine kad ga je kao časopis za kulturu i prosvjetu pokrenuo književnik Stjepan Draganić, ugledni književnopovijesni analitičari i bibliografi u Kaju su izlučili tematske krugove starije i novije kajkavske književnosti (uz onaj povijesnoumjetnički) kao temelje njegova uređivačkoga koncepta.
Razdoblje reafirmacije /revitalizacije hrvatskokajkavske književnosti – pogotovo pokreta suvremenoga kajkavskoga pjesništva – poklapa se upravo s razdobljem pokretanja časopisa Kaj i niz manifestacija (recitala i smotri) na širem kajkavskom govornom području.
U uvjetnosti podjele na tzv. stariju i noviju književnost, dijakronijski bogata, opsežna, ili reprezentativna kajkavska književna građa organizirana je i prezentirana u sljedećim tipovima tekstova i izdanja: antologije, književne panorame / pregledi, izbori /primjeri, tematski svesci časopisa, tematske okosnice (blokovi), rubrike.
Kontinuitet književnoga funkcionalnoga stila kajkavskoga jezika u Kaju možemo pratiti u primarnom i sekundarnom kajkavskom korpusu: od raznolike žanrovske realizacije umjetničke kajkavštine (poezija /dječja poezija; prozni tekstovi: ulomci romana, novele, pripovijetke, kratka proza, eseji, putopisi; dramski tekstovi; crtice, zapisi, anegdote; jezični i povijesni dokumenti) do sekundarnoga korpusa književno-jezičnih rasprava, studija i članaka o njima.
Slijedom afirmativnoga Draganićevog koncepta spram umjetnine kajkavskoga književnog jezika (od tematskih brojeva, panorama, cjelina, antologija) – Kaj nastavlja i razgranjuje taj dobro postavljeni sustav u rubrikama: Suvremena kajkavska književnost, Dječje kajkavsko pjesništvo, Književno-jezične korelacije, Iz (staro)kajkavske baštine, Jezičnica kajkaviana,
Kaj & ča, Kajkavski prijevodi, Zagrebačke teme, Ljudi i krajevi – duhovni krajobraz...
Želeći sa suvremenoga stajališta reafirmirati kajkavski kontinuitet književnih žanrova, Kaj dodatno i tradicionalno, od 2000. nadalje – unutar filološkoga programa svoga nakladnika Kajkavskoga spravišča „Jezičnica kajkaviana“ – raspisuje tri književna natječaja: za kratku kajkavsku prozu, za kajkavske književne radove učenika srednjih škola RH, te natječaj za hrvatski književni putopis (proširujući u ovom posljednjem književni jezični izbor na čakavštinu i štokavštinu).
PDF
